I Kž-554/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 554/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene V. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka. 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene V. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 11. rujna 2019. broj Kv I-209/2019 (K-8/2014-1620), u sjednici održanoj 29. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optužene V. C.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u odnosu na optuženu V. C., određena rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 2. rujna 2013. broj Kio-60/2011 te produljena rješenjem toga suda od 18. siječnja 2019. broj Kv I-7/2019 (K-8/2014), i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine opisane u izreci, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena V. C. po branitelju G. M., odvjetniku, ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se ukine određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine optužene V. C., podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 554/2019-4

Optužena V. C. žali se i po branitelju D. V., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i "ostalih razloga navedenih u čl. 467. ZKP", s prijedlogom drugostupanjskom sudu da "prihvati žalbu i povodom žalbe rješenjem preinači ili ukine pobijano rješenje". Budući da se obje žalbe sadržajno podudaraju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba optužene V. C.

Spis je, sukladno članku 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime je, po mišljenju žaliteljice, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Nasuprot žalbenim navodima optuženice da je stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17.) u konkretnom slučaju prestalo ovlaštenje državnog odvjetnika da predlaže osiguranje oduzimanja imovinske koristi, ono se temelji na članku 557.a stavku 1. ZKP/08., jer kada je jednom privremena mjera određena, ona se, sukladno članku 557.e stavku 3. ZKP/08., koji se pozivom na odredbu članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem primjenjuje, preispituje od strane suda svaka tri mjeseca, kao što je to i učinjeno u konkretnom slučaju. Stoga nije osnovan prigovor optuženice da iz pobijanog rješenja nije vidljivo da bi se državni odvjetnik očitovao prije sjednice vijeća predlaže li produljenje trajanja ranije predložene i određene privremene mjere budući da to nije niti morao učiniti.

Također, nije osnovana tvrdnja optuženice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja trebao procjenjivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere prema odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje: OZ), u smislu Direktive 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014. - dalje: Direktiva) koja je člankom 1.a točkom 8. ZKP/08. prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske, jer takvo nešto Direktivom nije niti predviđeno.

Jednako tako, u smislu odredbe članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena, dok primjena odredbi Ovršnog zakona u postupcima oduzimanja imovinske koristi, sukladno članku 563. stavku 1. ZKP/08., dolazi u obzir tek supsidijarno, ako u odredbama Glave

XXVIII. ZKP/08. (Postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi), kao ni u ostalim odredbama ZKP/08. nije nešto drugo propisano.

I Kž 554/2019-4

Stoga su potpuno promašeni žalbeni prigovori optuženice da pobijano rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje o postojanju opasnosti iz odredbe članka 344. stavka 1. OZ-a, koju prvostupanjski sud s obzirom na izričitu odredbu članka 557.b stavka 1. ZKP/08. nije niti bio dužan obrazlagati.

Također, neosnovani su i žalbeni navodi optuženice da se postojanje opasnosti, u smislu odredbe članka 557.b stavka 1. ZKP/08., pretpostavlja samo u odnosu na tražbinu Republike Hrvatske, a da u konkretnom slučaju takve pretpostavke opasnosti nema jer je oštećenik privatna pravna osoba pa se pobijanim mjerama, po mišljenju žaliteljice, faktički daje zaštita oštećeniku kako bi osigurao naplatu imovinskopravnog zahtjeva. Naime, s obzirom na to da se u predmetnom slučaju ne radi o osiguranju imovinskopravnog zahtjeva, već o situaciji kada se produljenom privremenom mjerom osigurava oduzimanje imovinske koristi koja se oduzima u korist Republike Hrvatske, nije osnovan niti ovaj postupovni prigovor optužene V. C.

Ističući postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. žaliteljica također navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao razloge o razmjeru između protupravne imovinske koristi i predmeta čije se raspolaganje ograničava u svrhu osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što je protivno članku 4. ZKP/08., pa se zbog navedenog ono ne može ispitati jer je, po ocjeni žaliteljice, potpuno nejasno kako je prvostupanjski sud ocijenio razmjer između blokirane nekretnine i visine protupravne imovinske koristi.

Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnja primjena privremene mjere ( stranica 2., zadnji odlomak i stranica 3. prvi odlomak).

Obrazlažući zašto produljuje privremenu mjeru, prvostupanjski sud navodi da iz potvrđene optužnice proizlazi osnovana sumnja da je optužena V. C. počinila inkriminirana kaznena djela i na taj način pribavila izuzetno visoku protupravnu imovinsku korist, a da je nekretninu nad kojom je produljena privremena mjera stekla upravo u inkriminirano vrijeme te da je osnovano za očekivati da bi se ukidanjem privremene mjere nekretnina prodala, novac potrošio i na taj način osujetilo oduzimanje imovinske koristi.

Stoga, a kada se ima u vidu da je nekretninu nad kojom je produljena privremena mjera, prema potvrđenoj optužnici, kupila 28. kolovoza 2007. za kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 kn i da se radi o kući površine 29 m2 te s tim u vezi visinu protupravne imovinske koristi u iznosu od oko 23 milijuna kuna za koju se u ovom postupku osnovano sumnjiči da ju je stekla počinjenjem kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i 3. KZ/97., neosnovan je žalbeni navod optuženice o izostanku razloga o nepostojanju razmjera između navodno pribavljene protupravne imovinske koristi i vrijednosti blokirane imovine.

Neosnovano žaliteljica također dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje da je počinila predmetna kaznena djela pozivajući se na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 11. siječnja 2017. broj P-1461/2015, jer osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera produljena, proizlazi iz potvrđene optužnice broj K-DO-66/10 od 11. ožujka 2014.

I Kž 554/2019-4

Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, pa stoga nije potrebno navedenu činjenicu dokazivati na neki drugi način.

Nije osnovana niti žalbena tvrdnja optuženice da je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi ili predmeta prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time ostvario povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. jer da se, u situaciji kada još nije donijeta odluka kojom se utvrđuje da je ostvarena protupravna radnja, imovina za koju se sumnja da izravno ili neizravno potječe od kaznenog djela, može samo "zamrznuti", odnosno privremeno oduzeti.

Međutim, optuženica zanemaruje činjenicu da pojam "zamrzavanje", u smislu članka 2. točke 5. Direktive podrazumijeva privremenu zabranu prijenosa, uništenja, konverzije, raspolaganja ili premještanja imovine odnosno privremeno čuvanje i nadzor imovine, što svakako uključuje i produljenu privremenu mjeru kojom je optuženici zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnine iz izreke pobijanog rješenja pa je zbog toga neosnovan i taj žalbeni navod.

Slijedom navedenog, a kako žalbom optuženice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su istim ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.