Revr-72/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 72/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. I. iz T., koga zastupa N. i D. R., odvjetnici u O. protiv tuženika „S. m. k.“ d.d. O., zastupanog po V. D. dipl. pravniku, radi prestanka radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-3066/07-2 od 13. rujna 2007. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, br. Pr-547/06-6 od 8. svibnja 2007., u sjednici održanoj 16. travnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je predmetna tužba odbačena.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjska rješenja budu ukinuta i predmet bude vraćen na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ocjenjujući pitanje pravodobnosti predmetne tužbe u kojoj je istaknut zahtjev za utvrđenje nezakonitosti tuženikovog rješenja o prestanku radnog odnosa stranaka od 30. srpnja 1991., donesenog na temelju odluke čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 dalje: ZOPRO), sudovi su zaključili da je tužba nepravovremena, s obrazloženjem da je rok za podnošenje tužbe počeo teći krajem 1997., jer da je tužitelj saznao za povredu prava iz radnog odnosa glede postojanja radnog odnosa po završetku mirne reintegracije hrvatskog P., a osim toga da bi tužba bila nepravovremena i u slučaju ako bi se kao dan tužiteljevog saznanja za povredu prava iz radnog odnosa uzeo dan kojeg mu je na njegov zahtjev uručena odluka o prestanku radnog odnosa (2. listopada 2006.), jer je zahtjev za zaštitu prava, kojim tuženik nije udovoljio, podnesen 12. listopada 2006., a tužba je podnesena sudu 20. studenoga iste godine, dakle po proteku roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – dalje: ZR).

Obrazlažući postojanje istaknutih revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ponavlja žalbenu tvrdnju da se pitanje pravodobnosti predmetne tužbe treba ispitivati primjenom odredaba ZOPRO-a, na temelju kojeg je donesena odluka o prestanku radnog odnosa, a ne primjenom ZR-a.

Prema prijelaznoj odredbi čl. 240. st. 1. Zakona o radu postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započetih prije početka primjene ovoga zakona, dovršit će se po odredbama zakona koji važe do dana početka primjene Zakona o radu, ako Zakonom o radu određeno pravo nije uređeno za zaposlenika na povoljniji način.

Postupak ostvarivanja i zaštite svog prava tužitelj je započeo 2006. kada je nakon što mu je uručena odluka o prestanku radnog odnosa podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Dakle postupak ostvarivanja i zaštite prava radnika započeo je nakon, a ne prije stupanja na snagu Zakona o radu, pa suprotno revizijskim navodima taj se postupak treba provesti primjenom odredaba istog zakona.

Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a prema odredbi st. 2. istog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Nije sporno da predmetna tužba nije podnesena u roku propisanom potonjom odredbom pa su ispunjeni uvjeti za njezinu odbacivanje na temelju odredbe čl. 282. st. 1. ZPP kojom je određeno da će sud odbaciti tužbu ako utvrdi da je podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Rješenje o odbacivanju tužbe donosi se primjenom postupovnih, a ne materijalnopravnih odredaba, pa se u reviziji neosnovano i bespredmetno ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da je, s obzirom na naprijed navedeno rješenje doneseno pravilnom primjenom spomenute odredbe ZPP-a neosnovano se ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. travnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.