Rev-412/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 412/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz D., koga zastupa B. M., odvjetnica u O., protiv tuženika I. d.o.o. O., koju zastupa V. G., radi povrede prava iz rada, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2000. godine, br. Gž 1579/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. ožujka 2000. godine, br. Pr 556/99-5, u sjednici održanoj dana 31. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 1997. godine do 15. veljače 1999. godine na poslovima čuvara, da se poništava ugovor o radu na određene vrijeme od 8. siječnja 1999. godine zaključen između tužitelja i tuženika i nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava od 1. srpnja 1997. godine do 15. veljače 1999. godine, te da mu naknadi parnični trošak. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da sud tuženiku naloži da s njim zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove čuvara.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvoga stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Pored tužiteljevih zahtjeva kojima je udovoljeno u ovoj parnici, a kako je već prije spomenuto, tužitelj je zatražio da sud naloži tuženiku da s njim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove čuvara.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu od 9. ožujka 1999. godine na određeno vrijeme za obavljanje poslova u vinogradu, koji ugovor tužitelj nije osporio u zakonom određenom roku (čl. 241. st. 4. Zakona o radu).

Na temelju tih činjenica pravilan je pravni zaključak sudova nižega stupnja da je tužitelj time što nije osporavao spomenuti ugovor na određeno vrijeme prihvatio i radni odnos na određeno vrijeme, pa da je zbog toga neosnovan njegov zahtjev da sud obveže tuženika da s njim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Nije stoga osnovan prigovor u reviziji da nije bilo potrebe da tužitelj povodom svakog novog ugovora koji nije za njega povoljan traži sudsku zaštitu, budući da je to učinio glede ranijih ugovora.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 31. svibnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.