III Kr-65/2025-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-65/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IĆ zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. -ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. -ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. veljače 2023. broj K-379/2019-98 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 4. prosinca 2024. broj Kž-499/2023-9, u sjednici Vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev osuđenog IĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K- 379/2019-98 od 23. veljače 2023., potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-499/2023-9 od 4. prosinca 2024., osuđen je RĆ zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ/97. na kaznu zatvora od jedne godine i osam mjeseci.

2. Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. -pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), te zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP (povreda prava okrivljenika u žalbenom postupku), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 518. stavak 4. ZKP, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Zahtjev osuđenika se, uglavnom, svodi na doslovno ponavljanje navoda optuženikove žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude i tvrdnju da drugostupanjski sud na te navode nije odgovorio ili je nedostatno odgovorio, tj. "nije konkretno analizirao dokaze na kojima se temeljila prvostupanjska presuda i nije dao jasne i razumljive razloge"… odnosno "nije pozorno razmotrio i ocijenio sve bitne navode žalbe".

6. Nasuprot tome, u zahtjevu istaknuta povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP nije ostvarena.

7. Polazeći od obveze drugostupanjskog suda da u obrazloženju svoje odluke dade ocjenu žalbenih razloga (čl. 487. st. 1. ZKP), ovaj sud je analizirao obrazloženje drugostupanjske presude u kontekstu navoda žalbe te je utvrdio sljedeće:

7.1. Optuženik se žalio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP te zbog povrede čl. 407. st. 3. ZKP na raspravi. Na ove navode žalbe drugostupanjski je sud jasno i razložno odgovorio pod toč. 10. - 12. obrazloženja svoje presude, a ujedno je i konstatirao da drugih bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti nije našao.

7.2. Također, sud je pod toč. 13. - 15. obrazloženja svoje presude opširno odgovorio na žalbene prigovore zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a pod toč. 16. i na povredu kaznenog zakona zbog žalbenog prigovora u vezi nastupa zastare kaznenog progona. Pri tome, povreda zakona iz "čl. 469. st. 1. toč. 4. ZKP-a" kako se sada tvrdi u zahtjevu, uopće nije bila istaknuta u žalbi niti se drugostupanjski sud na nju trebao očitovati, osim po službenoj dužnosti, što je i učinio.

7.3. Iz izloženog slijedi da je drugostupanjski sud dostatno i argumentirano obrazložio zbog čega razlozi žalbe nisu osnovani, a drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva s tim razlozima ne slaže, čime, pak, ulazi u sferu pobijanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. To jasno slijedi iz sadržaja zahtjeva i tvrdnje podnositelja da "navodi obrane optuženika nisu uzeti u obzir, a logično nije obrazloženo zašto bi optuženik odgovarao za terećeno kazneno djelo, cijeneći kvalitetu i raspoloživost dokaza koji su izvedeni u dokaznom postupku".

7.4. Međutim, preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u trećem stupnju, kako sugerira podnositelj, nije zadaća niti ovlast ovog Suda u okviru podnesenog izvanrednog pravnog lijeka jer to jasno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP.

8. Pri tome, doista nije bilo uvjeta za prihvaćanje prijedloga obrane da se na raspravi "predoči opušak cigarete I koji je navodno pronađen u kuhinji oštećenice". Taj dokazni prijedlog, kako pravilno uočavaju sudovi, uopće nije obrazložen jer nisu navedene odlučne činjenice koje bi se predočavanjem tog opuška trebale utvrditi. S druge strane, postojanje opuška cigarete i njegov pronalazak na licu mjesta sa sigurnošću je utvrđen temeljem zapisnika o očevidu od 31. siječnja 2012. i tada sačinjene fotodokumentacije (fotografije 13, 14 i 15), a jednako su potvrdili i svjedoci - djelatnici policije NĆ i EĆ koji su na raspravi od 14. siječnja 2020. ispitani na prijedlog obrane. Suprotno prigovoru zahtjeva, nazočnost optuženika provođenju očevida zakonom nije predviđena s obzirom da identitet počinitelja u toj fazi postupka ne mora biti poznat. Zbog navedenog, neovisno što je sporni opušak cigarete u međuvremenu uništen, njegovo postojanje i mjesto pronalaska utvrđeno je izvan svake sumnje. Nastavno tome i rezultati biološkog vještačenja koji na tom opušku s 99,99% sigurnosti potvrđuju prisutnost optuženikove DNA te s tim u vezi nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Igora Oblešćuka na raspravi od 23.veljače 2023., predstavljaju nepobitan dokaz koji, u kontekstu iskaza sada pok. oštećenice FĆ, potvrđuje identitet optuženika kao jednog od počinitelja predmetnog kaznenog djela.

9. Što se tiče u zahtjevu istaknutih povreda iz čl. 517. st. 1. toč.1. u vezi čl. 469. toč. 2. i 4. ZKP-a, treba reći da ih podnositelj uopće nije obrazložio, već se koriste isti razlozi kojima se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga niti te povrede zakona nisu ostvarene.

10. Kako slijedom izloženog zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 i 72/25.) - dalje: ZKP), odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović