II Kž-353/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 353/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 11. svibnja 2010., br. Kv-92/10 (K-22/10), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. F. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. F. B., temeljem odredbe čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 71/06).

Protiv toga rješenja žali se okr. F. B. po branitelju F. B., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je neosnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako i dalje postoje opravdani razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Okrivljeniku se podignutom optužnicom na teret stavlja da je od 10. veljače do 15. travnja 2010. od nepoznatih osoba nabavio veće količine opojne droge heroin, marihuana i hašiš, te ih prepakirao i prodavao, pa je tako 9,8 grama opojne droge heroin prodao dvjema

II Kž 353/10-3

osobama, a u njegovom je stanu pronađeno 6,6 grama opojne droge marihuana pakirane u tri paketića, 3, 6 grama opojne droge hašiš u jednom paketiću, te iznos od 1.100,00 HRK i 280 EUR.

U pravu je sud prvog stupnja kada ocjenjuje da su okolnosti što je optuženik do sada u šest navrata osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, te što je nezaposlen i bez redovnih prihoda, upravo one okolnosti koje opravdavaju bojazan da će, bude li se nalazio na slobodi, nastaviti s činjenjem istih kaznenih djela, zbog čega je produljenje pritvora protiv njega iz osnove čl. 102, st. 1. toč. 3. ZKP opravdano i na zakonu zasnovano.

Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se on ne može smatrati specijalnim povratnikom niti se njegovo prijašnje osuđivanje zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ može uzeti kao okolnost koja ukazuje na opasnost od ponavljanja djela, s obzirom da mu se u ovom postupku na teret stavlja počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa se ne radi o istovjetnim kaznenim djelima. Naime, u oba slučaja radi se o istom kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. KZ, s time što se pojedinim stavcima ovoga članka propisuju različiti oblici zlouporabe i za njih određuju različite kazne. Dakle, imajući u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv zbog prodaje opojne droge okolnost da je već u šest navrata pravomoćno osuđivan zbog neovlaštenog posjedovanja opojne droge, svakako predstavlja okolnost koja ukazuje na kontinuiranost zlouporabe (koja je očigledno prerasla u teži oblik), a time i na iteracijsku opasnost.

Također je neosnovan prigovor žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako je optuženik nezaposlen, bez imovine i stalnih prihoda, jer da povremeno radi na raznim poslovima u građevinskoj tvrtki i bavi se ribolovom. Poslovi koje navodi žalitelj nisu prijavljeni, privremene su i sezonske naravi, pa se ne mogu uzeti kao izvor redovnih prihoda, dok vlasništvo osobnog automobila ne predstavlja imovinu koja bi optuženiku mogla osigurati redovni izvor prihoda, tako da i ova okolnost ukazuje na opasnost od ponavljanja e do sredstava za život. djela na način da prodajom opojne droge optuženik dođ

Kako žalbom okrivljenika nije osporeno rješenje suda prvog stupnja, niti je tim rješenjem učinjena povreda Kaznenog zakona ili povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud, temeljem odredbe čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.