Rev-2868/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2868/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.R., sina S. iz P.,R., koga zastupa punomoćnik I.Č., odvjetnik iz M., protiv tuženika Poduzeća R. iz M., koga zastupa punomoćnik S.T., dipl. pravnik iz M., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 8. ožujka 1991. godine br. Gž 59/91, kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Metkoviću od 26. listopada 1990. godine br. P 172/90, u sjednici održanoj dana 4. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznose od 1.404,81 dinara, s kamatama na taj iznos po odlukama SIV-a u skladu s čćl. 277. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, počev od 2. travnja 1987. do 6. listopada 1989. godine, a od 7. listopada 1989.g. pa do konačne isplate u skladu s čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, te tužitelju naknaditi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana.""

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću pod brojem P-172/90 od 26. listopada 1990. godine, u dijelu za koji je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.121,45 dinara, s kamatom na taj iznos u visini propisanoj u članu 277. ZOO-a počam od 2. travnja 1987. godine do 6. listopada 1989. godine, a od 7. listopada 1989. pa do konačne isplate u skladu s čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate.

Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Metkoviću pod brojem P-172/90. od 26. listopada 1990.g., u dijelu za koji je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 283,36 dinara s kamatom na taj iznos po odlukama SIV-a u skladu s članom 277. st. 2. ZOO-a počam od 2. travnja 1987. do 6. listopada 1989. godine a od 7. listopada 1989.g. pa do konačne isplate u skladu s članom 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, kao i glede odluke o parničnom trošku, te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se usvoji reviziju i ukinu nižestupanjske presude u pobijanom dijelu radi utvrđenja činjeničnog stanja i donošenja pravilne i zakonite presude.

U odgovoru na reviziju tuženik pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu ili odbaci kao neblagovremenu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se ispitati, jer se u reviziji ne navode razlozi za bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u sljedećem:

Tužitelj je isporučio tuženiku u 1987. godini 5.040 kg svježeg kupusa, koji nije odgovarao kvaliteti za ljudsku hranu, tako da se tuženik nije obvezao da će tužitelju platiti cijenu za isporučeni kupus.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili tužitelja sa zahtjevom za isplatu kupoprodajne cijene za isporučeni kupus, s obzirom da do ugovora o prodaji nije došlo. Navodi revizije svode se na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred sudom prvog stupnja, ali se revizija ne može izjaviti zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.