Legislator Case Law & Legislation
Rev-1128/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows revocation of lower court damages award for war veteran's mental suffering.

Case Number Rev-1128/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially revoked the lower court's decision regarding non-material damages for a war veteran. While the court upheld the first-instance award of 230,000 kn for mental suffering based on the veteran's 60% disability, it rejected the appellant's claim for interest on the monthly care allowance, ruling it should accrue from the judgment date rather than individual installment due dates. The court also confirmed the first-instance ruling on litigation costs, noting the balanced success of both parties in the proceedings.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o ratnim invalidima; Zakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: Personal disability allowance serves as compensation for physical injury and must be considered when calculating monetary compensation for mental suffering; interest on awarded rent should accrue from the judgment date if the total amount is undisputed; litigation costs are determined based on the relative success of both parties.

Keywords

AI generated
war veteran disability mental suffering damages personal disability allowance interest on rent litigation costs allocation non-material damage civil procedure law

Cited Legislation

AI generated
čl. 1. i 2. Zakona o ratnim invalidima
čl. 14. i 16. Zakona o ratnim invalidima
čl. 195. ZOO
Neosnovan je prigovor revidenta u odnosu na tijek kamata na dosuđeni iznos dospjele novčane rente po osnovi tuđe pomoći i njege (čl. 195. ZOO).
čl. 277. st. 1. ZOO
čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP
čl. 393. i 395. st. 1. ZPP
Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP
čl. 27. st. 2. Ovršnog Zakona
Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška (2.392,72) temelji se na odredbi čl. 27. st. 2. Ovršnog Zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1128/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića, i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3791/06 od 13. veljače 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3016/04 od 19. svibnja 2006., u sjednici održanoj 5. ožujka 2008.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3791/06 od 13. veljače 2007. u dijelu pod toč. III. i IV. izreke i sudi:

Žalba tuženice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3016/04 od 19. svibnja 2006. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 80.000,00 kn, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 22.293,80 kn (dio toč. I. izreke prvostupanjske presude) i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 8.087,81 kn (toč. IV. izreke prvostupanjske presude).

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 5.568,59 kn, te troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.050,00 kn.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 2.392,72 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2008. do isplate, roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 381.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2006. do isplate, te počev od 1. lipnja 2006. pa nadalje plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 400,00 kn, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 113.906,21 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2006. do isplate (toč. I. izreke). Ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 53.000,00 kn, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 113.906,21 kn te zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 62.000,00 kn na ime dospjelih mjesečnih renti za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 1. srpnja 1993. do 18. svibnja 2006. od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente je odbijen (toč. II. izreke). Pod toč. III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.087,81 kn, a zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 8.087,81 kn je odbijen

(toč.

IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke te u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.087,81 kn. Pod toč. II. izreke odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženice, te je navedena prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 301.400,00 kn, u dijelu u kojem joj je naloženo plaćanje rente od 400,00 kn mjesečno, te u dijelu odluke o parničnim troškovima do iznosa od 91.612,41 kn. Istom presudom pod toč. III. izreke prihvaćena je kao djelomično osnovana žalba tuženice, te je navedena prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem se tuženici nalaže isplata na ime naknade štete preko iznosa od 301.400,00 kn, tj. za iznos od 80.000,00 kn, te u dijelu odluke o parničnim troškovima preko iznosa od 91.612,41 kn, tj. za iznos od 22.293,80 kn, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 8.087,81 kn, te je u tim dijelovima suđeno:

„Odbija se tužbeni tužitelja za iznos od 80.000,00 kn i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 22.293,80 kn.

Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici na ime naknade parničnih troškova daljnji iznos od 8.568,59 kn u roku od 15 dana“.

Ujedno je pod toč. IV. izreke drugostupanjske presude naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.050,00 kn, a pod toč. V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I. izreke (kojim je odbijena žalba tužitelja), u dijelu pod toč. III. (kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice), kao i protiv odluke o parničnom trošku tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i tuženicu obveže na naknadu cjelokupnog parničnog troška, uključivo i trošak revizije, a podredno da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo koje je činjenice uzeo u obzir pri dosuđivanju visine naknade za nematerijalnu štetu, pa utoliko nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP, opisno istaknut u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (nematerijalne i materijalne) koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. rujna 1992. kada je na vojno vozilo kojim je upravljao naletjelo drugo vojno vozilo.

U revizijskoj fazi postupka sporno je jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kod dosuđenja naknade za sve vidove nematerijalne štete, posebice pri dosuđenju naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kada su uzeli u obzir i ostvareno pravo tužitelja na osobnu invalidninu, zatim tijek kamata na dosuđenu materijalnu štetu (tuđa pomoć i njega), kao i pravilnost odluke o troškovima postupka.

Istaknuti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava (odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) pri dosuđenju pravične novčane naknade za fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženosti - nije osnovan.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu snažnog natučenja trbuha s prsnućem tankog i debelog crijeva te hvatišta tankog crijeva, prijeloma desne bedrene kosti, mnogoivernog prijeloma kostiju desne podlaktice i prijeloma nosnih kostiju, radi kojih je bio hospitaliziran te podvrgnut operativnim zahvatima i imobilizaciji, a nakon toga je liječen ambulantno i provođenjem stacionarne rehabilitacije.

Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 10-15 dana, srednjeg oko 15 dana te povremene bolove slabijeg intenziteta 4-5 mjeseci. U trenutku štetnog događaja tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 6-8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te kasni strah daljnja četiri mjeseca.

Kod tužitelja (rođ. 1963.) je uslijed ozljeđivanja zaostalo naruženje jačeg stupnja u vidu jačeg šepanja desnom nogom, zatim dugačkog postoperativnog keloidnog ožiljka (dužina 28 cm) na vanjskoj strani desnog bedra, te postoperativnog ožiljka (dužine 25 cm) koji se proteže duž trbuha.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja, a uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, posebice intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, te stupanj i vidljivost naruženja, starosnu dob tužitelja u času nesreće (29 godina), kao i dugotrajnost ovog sudskog postupka (cca 13 godina), po mišljenju ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO kada su tužitelju dosudili za fizičke bolove iznos od 25.000,00 kn, za strah 22.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 32.000,00 kn, jer su ti iznosi sasvim primjereni čine pravičnu novčanu naknadu tužitelju za spomenute vidove nematerijalne štete. Stoga neosnovano revident prigovara da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev s tih osnova.

Revident je, međutim, djelomice u pravu kada prigovara iznosu dosuđene naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda zaostale trajne posljedice u vidu značajno oslabljene mišićne građe i snage desne ruke i desne noge, značajne bolnosti i ograničenosti pokreta desnog lakta, desne podlaktice i ručnog zgloba te desnog kuka i koljena, značajnih trbušnih bolova te teškog poremećaja probave (karakteriziranog tvrdokornim crijevnim zatvorom nakon kojega slijedi bolno pražnjenje crijeva), što sve umanjuje životnu aktivnost tužitelja za 60%.

Nadalje, utvrđeno je da je tužitelju rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ured za obranu D. od 29. ožujka 1994. priznat status ratnog vojnog invalida Domovinskog rata V grupe sa 70% invaliditeta s pravom na osobnu invalidninu uz dodatak od 50% od pripadajućeg iznosa vojne invalidnine i to od 1. siječnja 1994. pa nadalje, tako da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 1994. do dana donošenja prvostupanjske presude s osnova osobne invalidnine i njezinog dodatka primio ukupno 43.031,39 kn. Slijedom tog činjeničnog utvrđenja, a izrazivši pritom stajalište da se osobna invalidnina koju tužitelj ostvaruje uzima u obzir prilikom dosuđivanja naknade štete s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti (koje stajalište je prihvatio i drugostupanjski sud), prvostupanjski sud je tužitelju za taj vid nematerijalne štete utvrdio naknadu u iznosu od 290.000,00 kn, pa je, uzimajući u obzir životnu dob tužitelja (rođ. 1963.) i njegov preostali očekivani životni vijek, dosudio tužitelja naknadu u iznosu od 230.000,00 kn.

Drugostupanjski sud pak smatra primjerenom naknadu za ovaj vid nematerijalne štete iznos od 210.000,00 kn, pa je, uzimajući u obzir iznos primljene osobne invalidnine i one koju će tužitelj doživotno primati (mjesečno 229,49 kn), tužitelju dosudio iznos od 150.000,00 kn i sukladno tome preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev s tog osnova za iznos od 80.000,00 kn.

Osporavajući pravilnost obiju nižestupanjskih presuda u tom pogledu, revident u reviziji prvenstveno prigovara da osobna invalidnina ne bi trebala imati utjecaja na iznos dosuđene naknade po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti.

Prije svega, treba reći da se i prema pravnom shvaćanju ovog suda, ostvareno pravo na osobnu invalidninu na temelju Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine", broj 86/92 - pročišćeni tekst, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 108/96) uzima u obzir pri utvrđivanju novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti primatelja osobne invalidnine.

Naime, citiranim Zakonom uređuje se posebna zaštita ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida, civilnih invalida rata i nekih drugih kategorija osoba s oštećenjem organizma, gubitka člana obitelji i po osnovi materijalnih potreba korisnika (čl. 1. i 2. Zakona). Ratni vojni invalid, uz uvjete propisane tim Zakonom ima između ostalog pravo na osobnu invalidninu, koja se određuje u mjesečnoj svoti prema grupi oštećenja njegova organizma (čl. 14. i 16. spomenutog Zakona).

Po svojoj svrsi i pravnoj naravi osobna invalidnina predstavlja svojevrsnu naknadu za oštećenje organizma koje ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti i upravo stoga što se tom invalidninom otklanjaju iste štetne posljedice kao i novčanom naknadom za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, osobna invalidnina se uzima u obzir pri odmjeravanju novčane naknade za ovaj oblik štete. Upravo takvo stajalište je nadasve detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj odluci, a s pravom ga je prihvatio i drugostupanjski sud. Stoga suprotna razlaganja revidenta u tom pogledu nemaju nikakve osnove i ne mogu se prihvatiti.

Međutim, imajući na umu sve naprijed utvrđene okolnosti, posebice utvrđeni opseg trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja (60%) i pojavne oblike u kojima se ono ispoljava, te također i već spomenuto trajanje postupka, ovaj revizijski sud nalazi da primjerenu naknadu u punom zadovoljenju tužitelja za ovaj vid nematerijalne štete predstavlja iznos od 230.000,00 kn - dakle, upravo onaj koji je tužitelju bio dosudio prvostupanjski sud. Utoliko je revizija tužitelja u tom pogledu djelomično osnovana, pa je u tom smislu valjalo djelomice preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu.

Neosnovan je prigovor revidenta u odnosu na tijek kamata na dosuđeni iznos dospjele novčane rente po osnovi tuđe pomoći i njege (čl. 195. ZOO). Naime, s obzirom da je visina troškova za taj oblik štete utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude (visina utvrđene naknade nije sporna), pravilno je tijek kamata na ukupni iznos dosuđene rente (62.000,00 kn) u smislu čl. 277. st. 1. ZOO određen od dana presuđenja, a ne od dospjelosti svakog pojedinog iznosa mjesečne rente, kako to neutemeljeno prigovara revident. Naposljetku, neosnovan je i treći revizijski prigovor - u odnosu na odluku o troškovima postupka. Naime, suprotno paušalnim navodima revidenta, prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, uzimajući pritom u obzir kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u sporu, ocjenjujući ga ne samo kvantitativno već i kvalitativno (dakle, s obzirom na osnovu i na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tijela tužbenog zahtjeva).

Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, a dosuđeni trošak se odnosi na trošak sastava revizije u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04) i srazmjerno tužiteljevu uspjehu (52,3 %) u revizijskom postupku. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška (2.392,72) temelji se na odredbi čl. 27. st. 2. Ovršnog Zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05).

U Zagrebu, 5. ožujka 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.