IV Kž-123/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-123/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2002. god. br. Kv-606/02 (Kio-38/02), u sjednici održanoj 06. lipnja 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I., na temelju čl. 190. st. 3. u vezi čl. 195. st. 3. ZKP, odbijen je zahtjev državnog odvjetnika za proširenje istrage protiv okr. M.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, kao neosnovan. Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje pod toč. I. ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da u odnosu na zahtjev za proširenje istrage državnog odvjetnika od 10. svibnja 2002. god. br. K-DO-72/02, kojim je okr. M.Z. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, iz rezultata dosadašnjeg tijeka kaznenog postupka, ne proizlazi dovoljan stupanj osnovanosti sumnje koji bi u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZKP, upućivao na zaključak da je okrivljenik svojim radnjama ostvario biće kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, a ne kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 5. KZ, kako mu je to stavljeno na teret pravomoćnim rješenjem o provođenju e 2002. god. br. Kio-38/02.

istrage od 9. veljač

Naime, uvidom u spis predmeta, ovaj sud je utvrdio da je na temelju istražnog zahtjeva državnog odvjetnika, doneseno rješenje o provođenju istrage kojim je pod toč. 2. okr. M.Z. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. i 5. KZ, na način da je u njegovom stanu pronađena veća količina raznih tableta, između ostalog “Heptanona” i dr., a također i medicinske šprice s tragovima opojne droge heroin, kao i drugi pribor za konzumaciju droge, te da je isti u više navrata svoju nevjenčanu suprugu prisiljavao na trošenje droge.

U tijeku istrage ispitan je okrivljenik koji se branio šutnjom, te u svojstvu svjedoka i njegova nevjenčana supruga koja je koristila blagodat nesvjedočenja, a zatim je pribavljen nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je opservacijom okrivljenika našao da je isti ovisnik o drogama heroin i kokain, mada se nalazi u tretmanu odvikavanja, zbog čega putem liječničkih recepata dobiva terapijske doze tableta heptanona, ali je unatoč tome vještak preporučio izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

Kraj ovakovog stanja stvari, državni odvjetnik predlaže proširenje istrage protiv okrivljenika na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, mijenjajući pri tom činjenični i pravni opis terećenog kaznenog djela pod toč. 2. rješenja o provođenju istrage, te navodeći da je okrivljenik sakupljao tablete koje je dobivao na liječnički recept da bi ih mijenjao za drogu heroin radi konzumiranja.

Ovaj Vrhovni sud drži, da je u pravu prvostupanjski sud kada ocjenjuje da navodi predmetnog zahtjeva za proširenje istrage, nemaju realnog temelja u sadržaju spisa i rezultatima dosadašnjeg tijeka dokaznog postupka, jer ne postoje činjenice koje bi makar i indikativno upućivale na zaključak da je okrivljenik tablete koje su pronađene kod njega zamjenjivao za drogu heroin, čiji su tragovi pronađeni na priboru za konzumiranje, a što prije svega upućuje da je okrivljenik drogu trošio, ali ne i na koji način je do nje dolazio. Stoga pretpostavke koje žalitelj ističe u svojoj žalbi, prvenstveno činjenicu da je okrivljenik nezaposlen i bez stalnih izvora prihoda, zbog čega kao teški ovisnik nije u mogućnosti nabaviti drogu za vlastite potrebe, ne daju dovoljan temelj koji bi upućivao na onaj stupanj osnovanosti sumnje, neophodan da se, u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZKP, istraga provede za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Slijedom iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. lipanj 2002. god.

Predsjednik vijeća:

Senka Klarić-Baranović, v. r.