Rev-1193/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1193/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz V. G., zastupanog po punomoćniku V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Imotskom, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1066/06 od 16. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-475/04 od 29. travnja 2005., u sjednici održanoj 19. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 110.000,00 kn na ime nematerijalne štete.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju tuženica nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP).

Prema toj odredbi a koja se primjenjuje u konkretnom slučaju na temelju odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj: 117/03) revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti ni na jedan revizijski razlog stoga ih je revident dužan određeno navesti i obrazložiti u reviziji.

Revident u reviziji doduše ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju nije sankcionirao ni drugostupanjski sud iako je na počinjenu bitnu povredu i u žalbi upozoren, pa je ujedno i drugostupanjski počinio istu povredu, a kako taj sud nije odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značenja počinio je i relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Kako pritom tužitelj samo citira sadržaj zakonskog teksta označenih bitnih povreda, a da ih uopće ne konkretizira navodeći pritom da je obrazloženje prvostupanjske presude "u potpunom nesuglasju s rezultatima svih izvedenih dokaza tijekom postupka", ovaj sud nalazi da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. Dapače, obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi međusobno ne proturječe, a niti stanju spisa tako da se zakonitost i pravilnost obiju odluka može ispitati.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a što ni među strankama nije sporno proizlazi da je tužitelj teško povrijeđen dana 15. rujna 1993. oko 23,00 sata u I. ispred ugostiteljskog objekta B. kada je pogođen mecima iz automatske puške.

Kriminalističkom obradom utvrđeno je, da je počinitelj M. J. koji se tog dana posvađao sa Z. K., te odlučio istog usmrtiti, pa da bi ostvario svoju namjeru sačekao ga je u zasjedi, i kada je ovaj ulazio u svoj automobil, a pred automobilom se zatekao i tužitelj ispalio je iz automatske puške deset hitaca, te tom prilikom teško ozlijedio obojicu.

Protiv počinitelja podignuta je i optužnica pod brojem KT-119/94 od 20. ožujka 1994. zbog pokušaja ubojstva, ali je kazneni postupak obustavljen jer je M. J. umro dana …

Tužbom koju je tužitelj podnio 21. travnja 1995. u smislu čl. 180. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) potražuje naknadu štete od tuženice smatrajući da je riječ o terorističkom aktu koji je tuženica bila dužna spriječiti.

Kako je čl. 180. ZOO-a brisan Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 7/96), koja izmjena je stupila na snagu 6. veljače 1996., to je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija na temelju čl. 10. tog Zakona ("Narodne novine", broj: 117/03).

Člankom 1. st. 1. citiranog zakona uređena je odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima, a st. 2. tog članka terorističkim aktom smatra se osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

Samo za štetu počinjenu na način naveden u čl. 1. citiranog zakona odgovora Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta, te pravičnog i brzog obeštećenja.

Nižestupanjski sudovi su s osnovom utvrdili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, jer je riječ o osobnom sukobu između M. J. i Z. K., a tužitelj se slučajno zatekao kada je J. ispalio deset hitaca u K., kojom prilikom je i njega teško povrijedio. Tužitelj nije dokazao da je kriminalno ponašanje M. J. poduzeto s ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, niti da bi postupao iz političkih pobuda.

Činjenicu da je štetnik zadužio oružje kojim je počinio kazneno djelo od … brigade, pa da nije ni smio oružje iznositi iz vojarne, tužitelj prvi puta ističe u reviziji, pa tu činjenicu revizijski sud ne može ispitivati niti uzeti u obzir pri odlučivanju.

Naime, stranke mogu u reviziji prema odredbi čl. 387. ZPP-a, iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti ali to nije slučaj u ovom sporu, a u revizijskoj fazi postupka u smislu čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.

Kako se nisu dakle ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.