Rev-1775/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz D. i J. Z. iz M.,koje zastupa punomoćnik L. P., odvjetnik iz S., protiv tuženice G. B. iz M.,koju zastupa punomoćnik Ž. M.,odvjetnik iz S., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 24. ožujka 1989, broj Gž-728/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 12. srpnja 1988. broj P-561/86, u sjednici održanoj dana 3. listopada 1990.
Legislator headnote
AI generatedRev-1775/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na prigovor tuženice, da je i njezin sin nasljednik iza pok. J. J., jer je umro njegov sin I. koji je utvrđen ocem sina tuženice, drugostepeni sud je pravilno ocijenio, da i u tom slučaju imaju pravo sadašnji tužitelji kao suvlasnici odnosno zajednički vlasnici u smislu odredbe čl. 43. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima zatražiti predaju cijele stvari putem ovlaštenja iz ugovora od 23.XII 1987.zaključenog između sada pok. J. J. i tuženice kojim je sporni poslovni prostor ustupljen tuženici na upotrebu i do opoziva.Osim toga za tužitelje je utvrđeno da su njegovi oporučni nasljednici, dakle i singularni sukcesori.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1775/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz D. i J. Z. iz M.,koje zastupa punomoćnik L. P., odvjetnik iz S., protiv tuženice G. B. iz M.,koju zastupa punomoćnik Ž. M.,odvjetnik iz S., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 24. ožujka 1989, broj Gž-728/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 12. srpnja 1988. broj P-561/86, u sjednici održanoj dana 3. listopada 1990.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostepena presuda,koja u izreci glasi:
I) Udovoljava se postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja koji glasi:
"Tužena G. B. iz M. dužna je predati u posjed tužitelju J. J. iz D. poslovnu prostoriju H. slobodnu od osoba i stvari i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 151.187 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".
II) Odbija se tužena sa postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica prizemnog poslovnog prostora u M., označena kao 1/4 dijela č.zgr.147, biće drugo u ZU 893 KO M., pa je ovlaštena na osnovu ove presude uknjižiti pravo vlasnosti označene nekretnine na svoje ime uz brisanje tog prava sa imena tuženika i to kroz 15 dana".
Protiv drugostepene presude je tuženica je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava,te predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje.
Tužitelji u odgovoru na reviziju pobijaju navode revizije i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.
Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija je dopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora označenih na tužbama stranaka a radi se o imovinsko-pravnom sporu a takodjer i prema vrijednosti jednogodišnje zakupnine ukoliko se spor odnosi na ispražnjenje iz poslovnog prostora (član 382. stav 3. prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 1982. i čl.38. Zakona o parničnom postupku.)
Revizija nije osnovana.
Iz stanja u spisu vidi se, da je tužitelj J. J., pok. I. tužbom od 7.VIII 1986. protiv tuženice G. B. zatražio predaju u posjed spornog lokala, da je tijekom parnice umro, da su njegovi zakonski nasljednici sadašnji tužitelji koji su umjesto ranijeg punomoćnika tužitelja u osobi odvjetnika ovlastili drugog odvjetnika za zastupanje u ovom sporu.
S obzirom na izloženo neosnovano se prigovara u reviziji,da su nižestepeni sudovi učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 1. u svezi s odredbom člana 100. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu:ZPP) budući da,ako je po navedenoj odredbi nasljednik ovlašten da opozove punomoć izdanu od ranijeg punomoćnika on je ovlašten i da promjeni osobu punomoćnika.
Na prigovor tuženice, da je i njezin sin nasljednik iza pok. J. J., jer je umro njegov sin I. koji je utvrđen ocem sina tuženice, drugostepeni sud je pravilno ocijenio, da i u tom slučaju imaju pravo sadašnji tužitelji kao suvlasnici odnosno zajednički vlasnici u smislu odredbe čl. 43. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima zatražiti predaju cijele stvari putem ovlaštenja iz ugovora od 23.XII 1987.zaključenog između sada pok. J. J. i tuženice kojim je sporni poslovni prostor ustupljen tuženici na upotrebu i do opoziva.Osim toga za tužitelje je utvrđeno da su njegovi oporučni nasljednici, dakle i singularni sukcesori.
S obzirom na izloženo valja zaključiti, da nižestepeni sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. točka 10. ZPP.Naime, i navod revidentice, da je tužitelj J. J. bio generalni punomoćnik J. J. i da je njegova punomoć prestala u času njegove smrti, te da je trebalo prekinuti postupak iza smrti J. J. kako bi ona označila nasljednike ne mogu se prihvatiti na način da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. točka 10. ZPP, jer su ovi propusti sanirani kasnijim ponašanjem stranaka, te da su sadašnji tužitelji utvrdjeni zakonskim nasljednicima pok. J. J., a tuženica je znala da je tužitelj J. J. umro i u svezi s tom okolnošću nije stavljala odgovarajuće prijedloge po svojoj tužbi,dok je prvostepeni sud izvršio uvid u ostavinski spis prvostepenog suda u kojem se vodi ostavina iza pok. J. J. br. O-212/86 i utvrdio da su tužitelji njegovi zakonski nasljednici, a što između stranaka nije ni sporno.
U odnosu na pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru po tužbi tuženice je utvrđeno, da je ugovorom o darovanju zaključenom između J. J. i njegovog sina I. J. od 16.VIII 1985. sporni poslovni prostor darovan J. I. i da je J. I. ugovorom o darovanju od 17.VII 1986.godine isti poslovni prostor darovao tuženici, te da navedeni ugovori nisu ovjereni i da nije izvršena prava predaja darovne nekretnine, te da je tuženica u posjed spornog poslovnog prostora stupila na temelju ugovora o ustupanju poslovnog prostora 23.XII 1985. zaključenog sa vlasnikom J. J., a ne darodavcem I. J..
Na ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tuženicu sa njezinim tužbenim zahtjevom s osnova sticanja prava vlasništva temeljem ugovora o darovanju a s tim u svezi i udovoljili tužbenom zahtjevu tužitelja J. J. i Z. za predaju u posjed budući da ne postoji pravni osnov za posjed temeljem ugovora zaključenog sa njezinim vlasnikom odnosno ranijim vlasnikom J. J., a ni temeljem ugovora o darovanju zaključenim sa sada pok. I. J. budući da isti nije postao vlasnik spornog lokala.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (član 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (član 393.ZPP).
U Zagrebu, 3.listopada 1990.
Predsjednik vijeća:
Mladen Žuvela, v.r.