Revt-35/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 35/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužitelja 1.tužiteljice S. C., 2.tužiteljice E. M., 3.tužitelja D. M. i 4.tužiteljice J. M., koje zastupa punomoćnik mr. sc. Z. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika „M.“ d.d. S., u stečaju, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik iz Z., H. V. H. 8, radi utvrđenja vlasništva i predaje stvari u posjed, protiv tuženika-protutužitelja S. m. „M.“ d.d. iz Z., u stečaju, zastupana po stečajnom upravitelju mr. F. Z. N., a ovaj po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-4533/06-5 od 5. ožujka 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-647/04 od 11. travnja 2006., 4. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja S. m. „M.“ d.d. iz Z. kao nedopuštena odbacuje se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji S. C. (r. M.) i E. M. suvlasnice za 2/6, a tužitelj D. M. i J. M., svako za 1/6 dijela čest. zem. 2816/6 i 2816/7 upisanih u z.u. 1130 k.o., S., te ugostiteljskog objekta i drugih pomoćnih objekata izgrađenih na ovom zemljištu, što je tuženi „M.“ d.d., Z. dužan priznati i predati ih u posjed tužiteljima, u roku od 15 dana.

Dužan je tuženi navedenim tužiteljima naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 44.883,80 kuna, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je protutužitelj–tuženik M. d.d., S. stekao valjani pravni osnov radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake čest. zem. 2816/6 i 2816/7, sve k.o., S. što su tužitelji-protutuženici dužni priznati i trpjeti da protutužitelj-tuženik temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa ime na tuženika.“

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj I P-647/04 od 11. travnja 2006. u dijelu točke I. njezine izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana preda u posjed čest. zem. 2816/6 i 2816/7 upisane u z.u. 1130 k.o. S., kao i ugostiteljski objekt i druge pomoćne objekte izgrađene na tim zemljištima.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj I P-647/04 od 11. travnja 2006. u točki II. njezine izreke.

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj I P-647/04 od 11. travnja 2006. u dijelu točke I. kojim je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji S. – C. (r. M.) i E. M. suvlasnice u 2/6, a tužitelji D. M. i J. M., svako za 1/6 dijela čest. zem. 2816/6 i 2816/7 upisanih u z.u.1130 k.o. S., te ugostiteljskog objekta i drugih pomoćnih objekata izgrađenih na ovom zemljištu, što je tuženik M. d.d. Z. dužan priznati, u roku od 15 dana, kao i u dijelu kojim je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 44.883,80 kn, u roku od 15 dana i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluku o zahtjevu kojim su tužitelji tražili da im se naknade troškovi nastali u povodu tuženikove žalbe, ovaj sud je ostavio prvostupanjskom sudu koji će o njemu odlučiti u konačnoj odluci o troškovima postupka, na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.“

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) naložena predaja u posjed spornih nekretnina te u dijelu u kojem je tuženik odbijen s svojim tužbenim zahtjevom upravljenim na priznanje prava vlasništva na spornim nekretninama tuženik izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, radi ostvarenja jedinstvene primjene zakona o pravnom pitanju i zbog zaštite ravnopravnosti građana pred zakonom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - dalje ZPP) nije dopuštena jer je odluka suda drugog stupnja donesena 5. ožujka 2008. pa je reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a moguće podnijeti samo ako to dopusti sud drugog stupnja što u ovom predmetu sud drugog stupnja nije dopustio.

Time je revizija iz ovog razloga nedopuštena.

Iz podataka u spisu razvidno je da je tuženik podnio protutužbu 21. svibnja 2002. te da tom prilikom nije naznačio vrijednost predmeta spora iako se radi o nenovčanom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama.

Kako tuženik nije prilikom podnošenja protutužbenog zahtjeva naznačio vrijednost predmeta spora, a to više ne može učiniti nakon upuštanja tužitelja u raspravljanje o glavnoj stvari, temeljem čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 84/08 - dalje ZID ZPP) kojim je noveliran čl. 40. st. 5. ZPP-a u svezi s člankom 52. st. 1. ZID ZPP-a ima se smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

Iz podataka u tužbi vidljivo je da je vrijednost predmeta spora po tužbi tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva i predaje u posjed označena s 10.000,00 kuna.

Neosnovano tuženik u reviziji ističe da je vrijednost predmeta spora po zahtjevu tužbe 150.000,00 kuna. To stoga što je razvidno da je u tužbi koja je sastavljena po odvjetniku vrijednost predmeta spora označena s 10.000,00 kuna, tužitelji su na ime sudske pristojbe za tužbu platili iznos od 1.200,00 kuna što predstavlja sudsku pristojbu za sporove u kojima je vrijednost predmeta spora 10.000,00 kuna i stoga što je tuženik podneskom od 7. ožujka 2002. (list 14 spisa) prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, što ukazuje da je po tužitelju vrijednost predmeta spora označena s 10.000,00 kuna (što tuženik smatra preniskom vrijednošću).

Povodom prigovora tuženika sud prvog stupnja nije postupio sukladno čl. 40. st. 4. ZPP-a, drugačija vrijednost predmeta spora tijekom postupka nije mijenjana kako to slijedi iz sadržaja zapisnika, pa kako se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari to se ima smatrati da je vrijednost predmeta spora po tužbi u ovom predmetu 10.000,00 kuna.

U smislu čl. 382. st. 1. ZPP-a u imovinskom sporu revizija je dopuštena ako vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00 kuna.

Kako je vrijednost predmeta spora po zahtjevu tužbe 10.000,00 kuna, a vrijednost predmeta spora po zahtjevu protutužbe ima se smatrati u visini od 50.000,00 kuna to revizija tuženika nije dopuštena niti protiv dijela presude suda drugog stupnja kojom je udovoljeno dijelu tužbenog zahtjeva ni protiv dijela presude suda drugog stupnja kojim je tuženik odbijen s tužbenim zahtjevom.

Zbog svega gore navedenog valjalo je temeljem čl. 392. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 4. svibnja 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.