II Kž-221/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 221/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi opt. M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. travnja 2013. broj Kv-I-188/13 (K-27/13) o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B. i optuženog A. N., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi članka 33. i dr. KZ/97, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda i 143/12. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. B. po osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. B. putem braniteljice M. T., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se rješenje pobija isključivo zbog pravilnosti činjeničnih utvrđenja. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor te odredi jamstvo u predloženom iznosu od 231.000,00 kuna kao zamjenu za istražni zatvor ili bilo koju od mjera opreza koju sud smatra svrhovitom u smislu članka 98. ZKP/08. Žalba nije osnovana.

II Kž 221/13-4

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog M. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je pravilno otklonio mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom, za koju je odluku dao jasne i valjane razloge.

Naime, način počinjenja kaznenog djela iz članka 90. u svezi s člankom 33. KZ/97 za koje se optuženik tereti, odnosno da je s nakanom da G. B. liši života, došao do ugostiteljskog objekta u vlasništvu oštećenika te iz pištolja u pravcu oštećenika ispalio tri, a potom još dva hica, promašivši pritom oštećenika, a u dovršenju svoje nakane je onemogućen od strane R. J., ukazuje na iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje u njegovom postupanju. Kada se pored navedenog uzme u obzir i to da je isti višekratno pravomoćno osuđivan, između ostaloga, i zbog kaznenog djela s elementima primjene sile (članak 234. stavak 2. KZ/97), a da se sada tereti da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja iz tri ranije presude, ali i da se radi i o višekratno prekršajno kažnjavanoj osobi, između ostaloga, i zbog prekršaja karakteriziranog elementom nasilja (članak 18. stavak 1. Zakona od nasilja u obitelji), pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ni ranije njegovo ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim normama te da ni višekratna osuđivanost na njega nije utjecala na način da uskladi svoje ponašanje s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja.

Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog suda, postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti ukazuju na zaključak da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti slično ili teže djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Ovo bez obzira na žalbene navode da optuženik ima mogućnost zaposlenja, da se ispričao oštećeniku i da oštećenik nije zainteresiran za kazneni progon. Stoga, suprotno žalbenim navodima, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08 protiv optuženika i nadalje ukazuje kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, koja svrha se ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom, kao ni mjerama opreza, kako to sugerira žalitelj. Pravilnost i osnovanost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti. Naime, po ocjeni ovog suda, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru, s obzirom na razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, visinu kazne koja se može očekivati ako bude proglašen krivim, kao i nužnosti potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe, načelo razmjernosti nije ugroženo.

Budući da niti daljnjim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti je ispitivanjem istog sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 utvrđeno da bi bila počinjena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.