Rev-609/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 609/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Supetra, kojeg zastupa Državno pravobraniteljstvo Splitsko-dalmatinske županije – Ispostava u Supetru, sada nadležno Državno odvjetništvo, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2000. godine poslovni broj Gž-2074/00 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru od 1. studenog 1999. godine poslovni broj P-169/99, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana između stranaka za stan u Supetru – površine od 43,14 m2.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revident u reviziji ne navodi određeno koje bi bitne povrede odredaba parničnog postupka bile počinjene u postupku pred nižestupanjskim sudovima niti na koji način bi to bilo učinjeno. Kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio revizijskih navoda su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju i iznošenje nove činjenice u odnosu na ishod jednog drugog spora između tuženika i treće osobe. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 387. ZPP niti iznositi nove činjenice u odnosu na meritum stvari. Zbog toga takvi navodi nisu niti uzeti u razmatranje.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana u smislu odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 – pročišćeni tekst i dr. – dalje: ZPS).

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude u smislu navedene zakonske odredbe.

Revidentovi navodi (koji se ne odnose na činjenične prigovore) svode se zapravo na jedan prigovor:

- da pred upravnim tijelom još teče postupak koji je od prejudicijalnog značaja za ovaj spor u odnosu na legitimaciju tužitelja.

U ovom predmetu pitanje od prethodnog značaja za aktivnu legitimaciju tužitelja je da li tužitelj ima stambeni status koji mu daje ovlaštenje na otkup stana u smislu odredbe čl. 6. st. 1. ZPS – status stanara.

Tuženik nije osporavao da bi tužitelj imao status stanara, ali je tvrdio da mu je taj status prestao.

U postupku nije utvrđeno da bi tužitelju prestalo stanarsko pravo na bilo koji od načina predviđenih zakonom (Zakon o stambenim odnosima - "Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - dalje: ZSO), a nižestupanjski sudovi su to pitanje ocjenjivali na temelju dvaju postupaka koji su vođeni u tom pravcu (oba postupka pokrenuta prije, od kojih je upravni postupak dovršen neposredno prije, a sudski postupak dovršen nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu – 31.8.1994. godine).

U sudskom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Supetru pravomoćnom presudom od 12.4.1995. godine odbijen je zahtjev tadašnjeg Fonda stambeno komunalnog gospodarstva Brač za iseljenje tužitelja (u tom predmetu tuženika) iz predmetnog stana uz obrazloženje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak stanarskog prava samim stjecanjem mogućnosti za useljenje stanara u vlastiti stambeni prostor. U upravnom postupku vođenom u smislu odredaba čl. 61. ZSO, u kojem bi pravomoćna odluka za ispražnjenje stana i iseljenje po čl. 62. ZSO predstavljala prestanak stanarskog prava, pravomoćnom odlukom od 8.6.1994. godine odbijen je takav zahtjev Fonda za komunalno i stambeno gospodarstvo Supetar.

Imajući na umu naprijed navedeno pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da stanarsko pravo tužitelja na spornom stanu u konkretnom slučaju nije prestalo, pa je pravilna i ocjena o postojanju aktivne legitimacije tužitelja za otkup predmetnog stana.

Podnošenje ponovnog prijedloga upravnom tijelu radi donošenja odluke o iseljenju tužitelja iz predmetnog stana u smislu odredaba čl. 61. i 62. ZSO u tijeku trajanja ove parnice na temelju istih činjenica – o čemu je već odlučeno pravomoćnom odlukom upravnog tijela iz 1994. godine (kako je to već naprijed navedeno) nema prejudicijalni značaj za ovaj spor. Stanarsko pravo u smislu odredaba čl. 61. i 62. ZSO ne prestaje ispunjenjem određenih pretpostavki na temelju samog zakona, već prestaje tek pravomoćnom odlukom o iseljenju – a u ovom slučaju takav zahtjev je u upravnom postupku pravomoćno odbijen.

Zbog toga nije osnovan prigovor revidenta u tom pravcu, jer je ispunjena zakonska pretpostavka za otkup stana u smislu čl. 6. st. 1. ZPS.

Ocjenjujući primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, treba reći da su u ovom predmetu ispunjene sve zakonske pretpostavke iz odredaba ZPS za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 9. st. 2. ZPS ocjenjujući tužbeni zahtjev osnovanim.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.