I Kr-447/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-447/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2005. godine, broj K- 26/05 (Kv-816/05), u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. T. P. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2005. godine, broj K-26/05, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. srpnja 2005. godine, broj IKž-476/05-3 osuđen je T. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00) na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Prema podacima u spisu, osuđenik kaznu ne izdržava.

Dana 28. listopada 2005. godine osuđenik je putem branitelja J. N., odvjetnice iz Z., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se zahtjev prihvati i njemu izvanredno ublaži kazna.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, saslušan u smislu čl. 416. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), izrazio je mišljenje da ne postoje razlozi za izvanredno ublažavanje kazne, a Županijski sud u Zagrebu predložio je da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu navodi, da je nakon izlaska iz pritvora zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, da je položio ispit za vozila koja prevoze opasne tvari, da je upisao Fakultet za turistički i hotelski menadžment – Opatija, izvanredni studij u Zaboku, da je u međuvremenu zasnovao izvanbračnu zajednicu sa svojom djevojkom A. R., te da je dragovoljno darivao krv.

Navedene okolnosti potvrđene su odgovarajućom dokumentacijom (list 133 do 143, 150 do 152).

Osuđenikova želja da, nakon izlaska iz zatvora nastavi studij i izvanbračnu zajednicu sa svojom djevojkom, te da je u međuvremenu zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove sanitetskog vozača, bilo je poznato sudu u vrijeme izricanja presude, jer je osuđenik te okolnosti već isticao u svojoj žalbi (list 116 do 120, 123 i 124), pa prema tome to nisu nove okolnosti. To što je osuđenik, nakon izlaska iz pritvora, uistinu nastavio s radom, izvanredno upisao studij, te zasnovao izvanbračnu zajednicu sa svojom djevojkom i dragovoljno darivao krv, nove su okolnosti, ali s obzirom na težinu i društvenu opasnost kaznenog djela zbog kojeg je T. P. osuđen, kao i stupanj njegove kaznene odgovornosti, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da su bile u vrijeme izricanja presude, ne bi očito dovele do blaže osude.

Prema tome, ne postoje zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.