Gž Ovr-491/2018-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-491/2018-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. b. d.d. u stečaju iz Z., zastupanog po stečajnom upravitelju D. M., protiv ovršenika M. d.o.o. u stečaju iz D., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici V. P., a ona po punomoćnici N. P., odvjetnici iz R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 2046/2012 od 10. rujna 2012., 23. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2046/2012 od 10. rujna 2012.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na nekretnini ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to glavnice u iznosu od 1.210.970,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2011. do isplate, zatezne kamate u iznosu od 2.728,23 kn te redovne kamate u iznosu od 18.444,04 kn, kao i troškova ovršnog postupka koji su obračunati u iznosu od 20.412,50 kn.

Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik. U žalbi navodi da je rješenje doneseno na temelju isprava koje u odnosu na ovršenika nisu ovršne isprave, budući da nije ni u kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, a da u spisu se postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo da postoji dug ovršenika prema ovrhovoditelju. Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 1. lipnja 2005. na koji se poziva ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu da predstavlja ovršnu ispravu isključivo u odnosu na sudionike tog sporazuma, što ovršenik nije. Navodi da je nekretninu stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od prethodnog vlasnika, društva R. d.o.o. R. te da je na nekretnini bilo upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, međutim da ovršenik nije dužnik niti založni dužnik ovrhovoditelja, a kupoprodajni ugovor da nije ovršna isprava. Smatra da bi ovrhovoditelj bio ovlašten voditi jedino parnični postupak radi ishođenja odgovarajuće sudske odluke koja bi bila ovršna isprava u odnosu na ovršenika.

Predlaže ukinuti pobijano rješenje. U istom podnesku predlaže odgodu ovrhe, podredno obustavu ovrhe i ukidanje svih provedenih radnji.

Žalba nije osnovana.

Ovaj ovršni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 12. ožujka 2012. pa se u ovom postupku primjenjuju odredbe Ovršnog zakona iz 1996. sa zadnjim izmjenama iz 2008. („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ).

U donošenju pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 19. OZ-a.

Također nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 46. stavak 5. OZ-a na koje sud u povodu žalbe također pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja je odredio ovrhu na temelju ovršne isprave, Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji Sporazum su sklopili ovrhovoditelj kao vjerovnik, društvo A.-B.&T. d.o.o. R. kao dužnik, isto trgovačko društvo kao založni dužnik 1 i M. B. iz R. kao založni dužnik 2, Sporazum je sklopljen 1. lipnja 2005., a člankom 9. Sporazuma su se stranke suglasile da taj pravni posao ima snagu ovršne isprave te su se dužnik i založni dužnici suglasili da vjerovnik može radi naplate dospjele tražbine neposredno provesti prisilnu ovrhu na nekretninama, između ostalog i na k.č.br. 345/4, sada 214 iz zk.ul. 380 k.o. K. B.. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige je razvidno da je na temelju narečenog Sporazuma pod brojem Z-9435/05 u korist ovrhovoditelja uknjiženo pravo zaloga na nekretnini za iznos glavnice od 1.725.000,00 kn sa kamatom od 4% godišnje.

Iz priloženog Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između društva R. d.o.o. kao prodavatelja i društva M. d.o.o. kao kupca bi proizlazilo da je predmetom prodaje upravo bila nekretnina k.č.br. 345/4 k.o. K. B. pri čemu je u članku 1. Ugovora naznačeno da stranke sporazumno utvrđuju da je na toj nekretnini upisano založno pravo kao osiguranje u korist C. b. d.d. Z.. Ugovor je sklopljen 8. lipnja 2010., a potpis prodavatelja je ovjerio javni bilježnik. Temeljni prigovor ovršenika jest tvrdnja da nije bio strankom Sporazuma o osiguranju tražbine pa da se pravne posljedice sklapanja Sporazuma na njega ne odnose. Međutim, prema odredbi članka 77.a OZ-a ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojom se dokazuje prijenos vlasništva s ranijeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

Ovrhovoditelj je priložio sve isprave kojima dokazuje da je ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika kao novog vlasnika nekretnine na kojoj je, u vrijeme stjecanja vlasništva ovršenika, u zemljišnim knjigama bilo upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, radi osiguranja njegove novčane tražbine.

Stoga je neodlučna tvrdnja ovršenika da nije bio stranka narečenog Sporazuma.

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika odbiti i rješenje o ovrsi suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 23. svibnja 2018.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović