I Kž-533/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 533/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. veljače 1996. K 10/94, u sjednici održanoj 24. ožujka 1999., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je opt. Z.R. činjenjem zbog kojeg je proglašen krivim presudom suda prvog stupnja počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. KZ, pa se po istom zakonskom propisu osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. Z.R. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 40. st. 2. KZRH, te mu temeljem čl. 40. st. 2. KZRH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i primjenom čl. 47. i 48. OKZRH izrekao uvjetnu osudu, time da se utvrđena kazna u trajanju od jedne godine neće izvršiti, ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ovaj sud, preinačio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela tako da je optuženik svojim činjenjem počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. KZ. Naime, u međuvremenu stupio je na snagu novi kazneni zakon koji je u svojim odredbama blaži za optuženika, pa je ovaj sud drugog stupnja po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela.

Državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni.

Državni odvjetnik prigovara pobijanoj presudi i tvrdi, da se uvjetnom osudom ne može postići svrha kažnjavanja, ne radi se o manje društveno opasnom djelu, motiv toga djela bio je koristoljublje, kako se to navodi u obrazloženju presude, optuženik je zadao 7 ozljeda oštećeniku od kojih je jedna bila opasna po život, a život je spašen oštećeniku samo hitnom medicinskom intervencijom. Radi se dakle o kaznenom djelu sa većim stupnjem društvene opasnosti.

Državni odvjetnik je u pravu kada tvrdi da je optuženiku trebalo izreči kaznu zatvora. Opasnost samog djela, posebno težina posljedice, te stupanj kaznene odgovornosti okrivljenika ukazuju i po utvrđenju ovoga suda drugog stupnja, da se samo kaznom zatvora može postići u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja. Kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena je društvenoj opasnosti djela, te ličnosti samog optuženika i ta kazna ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Zbog svega navedenog trebalo je, temeljem čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ane Garačić, v.r.