I Kž-Us-45/2016-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 45/16-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. u svezi s čl. 33. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2015. broj K-Us-23/15, u sjednici održanoj 27. rujna 2016., u prisutnosti Mirte Kuharić, zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, opt.

I. G., branitelja opt. I. G., Lj. P. V., odvjetnika iz Z., opt. S. S. i branitelja opt. S. S., A. N., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u drugi put ponovljenom postupku, opt. I. G. i opt. S. S. oslobođeni su optužbe, i to opt. I. G. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ/97 i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi čl. 33. KZ/97, a opt. S. S. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 348. KZ/97 i kazneno djelo iz čl. 337. u svezi čl. 37. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZKP708) troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog

I Kž-Us 45/16-9

činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu podnio je opt. I. G. putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika iz Z., s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika.

Izvan roka propisanog u čl. 473. ZKP/08. podnesak naslovljen kao odgovor na žalbu, podnio je opt. S. S., putem branitelja A. N.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. I. G. i njegov branitelj Lj. P. V., odvjetnik iz Z., te opt. S. S. i njegov branitelj A. N., odvjetnik iz Z., jer su to zahtijevali. Sjednici su prisustvovali Mirta Kuharić, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, opt. I. G. i njegov branitelj Lj. P. V., opt. S. S. i njegov branitelj A. N.

Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana.

Prvostupanjski sud svoj zaključak, kako nema dokaza da su optuženici počinili kaznena djela, temelji i na obranama optuženika koji poriču kaznena djela, smatrajući da su njihove obrane istinite i objektivne. Žalitelj, takav zaključak osporava smatrajući da sud nije pravilno cijenio sve provedene relevantne dokaze, kako zasebno tako i u međusobnoj povezanosti.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud, obrazlažući svoju odluku u kontekstu snimljenih razgovora optuženika, preuranjeno zaključio da su u pitanju „ ... neobavezni nagovještaji, kroz prijateljske razgovore, o budućim i još neizvjesnim poslovnim planovima ...“. Iz razgovora između optuženika, barem za sada, proizlazi da je opt. I. G., kao potpredsjednik Hrvatskog fonda za ..., a poduzetnik opt. S. S. je pozajmicu obećao dati govoreći kako ima 4 ili 5 milijuna kuna slobodno, samo da prođe oročenje. U tom razgovoru poduzetnik govori „ ... mogu ja i direktno ići pa ti znaš što smo ti i ja dogovorili i to je najmanji problem ... “. Potpredsjednik Hrvatskog fonda za ... predlaže zaključenje ugovora o zajmu, na što mu poduzetnik odgovara „... to ćemo lako riješiti ... to je najmanji problem ...“. Isto tako, iz snimljenih razgovora proizlazi da je poduzetnik rekao potpredsjedniku Hrvatskog fonda za ... „ ... ja tebe planiram svakako da mi budeš konzultant ...“, a potpredsjednik Hrvatskog fonda za ... govori “... kako će skupa odlaziti na te sve stvari, onda će on maltretirati neke druge razine i bit će ustrajni na tome da to poguraju u smjeru koji im paše ...“.

Sud prvog stupnja nije ove i brojne druge snimljene razgovore stavio u kontekst tada aktualnog privatizacijskog procesa D. d.d., za koje je opt. S. S., kao poduzetnik, nedvojbeno bio zainteresiran, kao i za stjecanje hotela „B.“, koji hotel se nalazi u temeljnom kapitalu „L.“ d.d. u stečaju, koje društvo je iz portfelja HFP-a.

I Kž-Us 45/16-9

Za sada se, doista, može izvesti zaključak kako su i ponuda zapošljavanja i ponuda pozajmice dane s ciljem da opt. I. G., kao potpredsjednik Hrvatskog fonda za ..., poduzme radnje koje su suprotne pravilima i interesima službe koju je ovaj obavljao, jer favoriziraju jednog zainteresiranog poduzetnika. S tim u svezi, prvostupanjski sud je propustio utvrditi sve relevantne okolnosti, pa tako i vrijeme prihvaćanja ponude zapošljavanja i prihvaćanja pozajmice i povezati ga s vremenskim periodom u kojem je opt. I. G. poduzimao aktivnosti koje su, prema postojećim utvrđenjima, bile protivne pravilima i interesima službe.

Stjecaj kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti i kaznenog djela primanja mita postoji onda kada je službena ili odgovorna osoba primila mito, a nakon toga iskoristila ili prekoračila granice svoje ovlasti i obavila kakvu radnju koju nije smjela obaviti ili nije obavila radnju koju je morala obaviti. U takvoj kriminalnoj kombinaciji, počinitelj je kaznenim djelom primanja mita za sebe ostvario imovinsku korist, a kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti ostvario je imovinsku korist za drugoga (davatelja mita).

Prvostupanjski sud svoj zaključak kako se ne može raditi o kaznenom djelu primanja odnosno davanja mita, temelji na paušalnoj tvrdnji da se ne radi o obećanju dara ili kakve druge koristi, jer „ ... obećanje predstavlja sigurnu i realno očekivanu izvjesnu garanciju da će se neki dogovor ispuniti. Ovdje je jasno da se radi tek o naznaci, najavi nekog budućeg i neizvjesnog ispunjenja ...“. Prvostupanjski sud je zanemario kako svako obećanje predstavlja neko buduće ispunjenje, a svako buduće ispunjenje je, više ili manje, neizvjesno. Stoga, ukoliko se radi o davanju i primanju obećanju kakve buduće koristi, to samo po sebi nije dostatan razlog za navedeni zaključak. Prvostupanjski sud je, nadalje, ishitreno zaključio kako „ ... nije jasno kako bi se moglo raditi o obećanju mita kada se radi o pozajmici, jer nju se mora vratiti ... „. Propustio je pri tome pravilno cijeniti činjenicu kako se korist može ostvariti i pozajmicom ostvarenom po povoljnijim uvjetima od onih na tržištu kapitala, ili ako se takav zajam na tržištu ne bi niti mogao realizirati.

Nema dvojbe da je opt. I. G. davao opt. S. S. informacije o pripremi javnog poziva za podnošenje ponuda prije objave i obavještavao ga o aktualnostima, održanim sastancima i stavovima vezanim za status nekretnina koje „D.“ d.d. drži na pomorskom dobru. Opt. I. G. je, između ostaloga, obećao opt. S. S. pomoći sastavljati ponude, jer je bio upućen u ono što ima prođu kod prodavatelja, s obzirom da je u opisu njegovih poslova bilo otvaranje ponuda i provjera jesu li ponude u skladu sa natječajnim uvjetima. Opt. I. G. se izravno konzultirao s opt. S. S. o najpovoljnijem modelu prodaje dionica za stjecatelja dionica kojim će opt. S. staviti u što povoljniju pravnu poziciju vezanu za sporni posjed, koje društvo drži na pomorskom dobru. Opt. I. G. je dogovorio sa opt. S. S. da u prijedlogu teksta oglasa neće biti publicirana odredba o pravnoj poziciji „D.“ d.d., što je bilo protivno jasno izraženom stavu DORH-a. S tim u svezi, opt. S. S., tijekom snimljenog razgovora, govori da bi „... klauzula trebala biti izbačena ...“, a opt. I. G. odgovara „... dogovoreno, onda ćemo to izbaciti van i ostaje nedorečeno ...“, a opt. S. „... to je po meni najbolja varijanta i onda ako dođe do spora država nema šanse ...“, na što mu odgovara opt. G. „... u konačnici taj spor će i trajati ... ne znam, malo to porazgovaraj s pravnikom, to nije samo pomorsko dobro nego i lučko dobro ... e, sad nemamo više te dvojbe, možda bi bilo najbolje da idemo tim putem ...“.

Optuženici su, dakle, tijekom snimljenih razgovora izrazili svoj plan kako „... nedorečenim ...“ prijedlogom teksta oglasa, Republika Hrvatska u sporu „ ... nema šanse ... „ odnosno postupak će trajati, pa to prilično jasno signalizira razlog ignoriranja stava DORH-a.

I Kž-Us 45/16-9

Uostalom, da nije bilo uobičajeno da se mišljenje DORH-a uvrsti u tendersku dokumentaciju, te da tenderska dokumentacija ide na Vladu istovremeno s natječajem, proizlazi iz razgovora opt. I. G. i M. Č., u kojem opt. G. nalaže Č. staviti stav DORH-a u tendersku dokumentaciju, na što Č. navodi da nikada prije to nisu činili.

U odnosu na hotel „B.“ u sastavu društva „L.“ d.d. u stečaju, u kojem predmetu HFP nije vjerovnik već većinski vlasnik društva, početak aktivnosti opt. I. G. se podudara sa zainteresiranošću opt. S. S. za ovaj objekt. Iz njihovog razgovora proizlazi da je opt. G. obećao opt. S. poduzeti sve aktivnosti koje su mu, kao potpredsjedniku Hrvatskog fonda za ..., bile na raspolaganju kako bi ovome omogućio kupnju predmetnog hotela. Angažirao je sebi podređene djelatnike HFP za prikupiti podatke o tijeku stečajnog postupka tvrtke „L.“ d.d., u čijem je sastavu hotel „B.“. Iz snimljenih razgovora između opt. I. G. i J. I., koji je savjetnik Hrvatskog fonda za ... iz S., proizlazi što je i na koji je način opt. G. zatražio od I., kada ga je uputio na opt. S. S. kao zainteresiranog kupca. Između ostaloga, u tom razgovoru opt. G. govori da je riječ o opt. S. S. i traži od zaposlenika Hrvatskog fonda za ... angažman i prikupljanje podatke radi analize mogućih pravaca stečaja, i sve to u interesu opt. S. S. Opt. G. se, potom, interesirao da li se J. I. našao s opt. S. S., te mu se zahvaljuje i moli ga da opt. S. maksimalno pomogne. Opt. I. G. je, nadalje, intervenirao u stečajni postupak „L.“ d.d. u stečaju, poduzimajući radnje u svrhu moguće sanacije društva u stečaju, te se angažirao kako bi zaustavio prodaju hotela u stečaju, premda iz dotadašnjeg ponašanja HFP nije proizlazilo da bi Hrvatski fond za ..., kao većinski vlasnik stečajnog dužnika, bio zainteresiran za tijek stečajnog postupka. U pisanom obliku je zatražio prikupljanje podataka o stečajnom postupku i obavijestio J. I. da će se Hrvatski fond za ... protiviti prodaji hotela zbog nesređenih imovinskopravnih odnosa.

Iz navedenog proizlazi kako je opt. I. G. ubrzavao postupak u odnosu na „D.“ d.d. i usporavao ga u odnosu na hotel „B.“, a jedno i drugo je odgovaralo opt. S. S. Tijekom jednog od snimljenih razgovora, opt. G. je rekao opt. S. „ ... e, to su dvije najveće stvari ... gledaj, mi da te da ta dva projekta zatvorimo, ovoga ono ... ti si već, ali mi smo vrlo, vrlo financijski, onda ovoga, sređeni ljudi, to je čudo ...“.

Nema dvojbe da je opt. I. G., kao potpredsjednik Hrvatskog fonda za ..., imao zadatak poštivati kako zakonske tako i ustavne odredbe, te svojim postupcima, kao državni službenik, omogućiti svim poduzetnicima iste informacije i startne pozicije, te jednaki pravni položaj na tržištu, sukladno uvjetima tržišnog gospodarstva i načelima fer tržišne utakmice.

Postojeće utvrđeno činjenično stanje, za sada, ukazuje na zaključak da je opt. I. G., na poticaj poduzetnika opt. S. S., poduzimao radnje kojima je pogodovao tom poduzetniku, stavljajući ga u povlašten položaj i prije raspisivanja javnog natječaja. Ukoliko se, doista, radilo o takvom postupanju, ono sigurno nije bilo u skladu s obvezama i odgovornostima utvrđenim Zakonom, Statutom Fonda i drugim propisima, jer je bilo usmjereno na realizaciju interesa trgovačkog društva S. t. d.o.o., a u konačnici je to nedvojbeno interes opt. S. S., u pravcu što povoljnijeg stjecanja većinskog paketa dionica D. d.d. i iznalaženje sigurnog, bez bojazni od konkurencije i time što povoljnijeg načina stjecanja hotela „B.“

Pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako se privilegiranje nekog, potencijalnog, kupca može ostvariti nakon što je raspisan javni natječaj odnosno poziv, na način da se povrijedi tajnost dokumentacije javnog nadmetanja. Međutim, to nije ekskluzivan način,

I Kž-Us 45/16-9

dakle on ne isključuje i brojne druge i drugačije modalitete privilegiranja potencijalnih kupaca na štetu pravnog interesa Republike Hrvatske, npr. prilagodbu prijedloga oglasa i obveznih uputa jednom potencijalnom kupcu i prije objave javnog poziva za podnošenje ponuda.

Vezano uz navod kako se „ ... promjenom vlasnika dionica ne mijenja vlasnička struktura društva ...“, prvostupanjski sud se nije smio, olako, zadovoljiti takvom šturom konstatacijom, već je morao razjasniti koja prava pripadaju vlasniku dionica i ima li on bitan utjecaj na društvo, naravno ukoliko ima većinski paket dionica.

Imajući u vidu tvrdnju prvostupanjskog suda kako bi se „ ... eventualno moglo raditi o pribavljanju neimovinske koristi ....“ valjalo je, slijedom takve tvrdnje, razjasniti relevantne modalitete počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti i jasno utvrditi da li se doista radi o pribavi kakve neimovinske koristi. Naime, jedna je pravna situacija ukoliko se radi o tzv. neimovinskoj koristi, a druga ukoliko se radi o imovinskoj ili znatnoj imovinskoj koristi. O pravilnom utvrđenju suda ovisi i pravilna pravna ocjena djela, jer sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela (čl. 449. st. 2. ZKP/08), kako to s pravom ističe i žalitelj.

Prvostupanjski sud je, dakle, propustio pravilno utvrditi sve odlučne činjenične u svezi, navodnog, davanja i primanja mita. Isto tako, propustio je pravilno utvrditi sve relevantne modaliteti postupanja opt I. G. i opt. S. S., kako bi mogao pravilno zaključiti da li je angažman opt. I. G. bio usmjeren na privilegiranje opt. S. S., i ako jeste da li je iskorištavao svoj položaj i prekoračio ovlasti, odnosno da li su optuženici, svojim postupcima, ostvarili bitna obilježja kaznenih djela.

S obzirom na navedeno, žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, je osnovana.

U ponovljenom postupku treba otkloniti ukazane povrede, te iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama. Treba savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima. Nadalje, potrebno je određeno i potpuno izložiti koje se sporne činjenice i iz kojih razloga uzimaju kao dokazane ili nedokazane, navodeći jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08.

Na osnovi iznesenih razloga trebalo je, primjenom čl. 483. i čl. 484. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. rujna 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.