Revr-583/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 583/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz Z., kojega zastupa A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-3572/09-3 od 4. siječnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4326/08 od 23. lipnja 2009., 21. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja A. G. se odbacuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 9.978,00 kn sa zateznim kamatama kao i nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 4.575,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke). Tuženica je odbijena sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka (točka II izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev za naknadu parničnog troška te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 3.000,00 kn i trošak žalbe u iznosu 937,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da je riječ o pravnom pitanju o kojem revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima, na odjelskoj ili općoj sjednici a riječ je o pitanju o kojem postoje različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj, odnosno opravdano se može očekivati da će u praksi drugostupanjski sudovi i ubuduće imati različita pravna shvaćanja. Predlaže Vrhovnom sudu reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine u odnosu na već isplaćeni iznos otpremnine u visini tri proračunske osnovice prilikom odlaska u invalidsku mirovinu do iznosa dvostruke otpremnine u smislu odredbe čl. 79. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 314/03 - dalje: ZR).

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženica temeljem upravnog akta tužitelju isplatila otpremninu u jednostrukom iznosu, te kako je isto rješenje konačno, tužitelj ne može tražiti isplatu dvostruke otpremnine budući je sud vezan konačnim rješenjem tuženice prema kojem je otpremnina isplaćena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijane drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna to revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju za podnošenje revizije propisanom odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP) niti drugostupanjska presuda, kako to proizlazi iz njezina obrazloženja, nije donesena na temelju odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana kako je to primjerice navedeno u točkama 1-4. čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi revizijski sud, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, odnosno ocjeni dopuštenosti revizije, potrebno je da su kumulativno ispune sljedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu te revident u reviziji mora navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ispitujući navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da revident u predmetnoj reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. Naprotiv, predmetna revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, pri čemu se navodi revidenta svode na obrazlaganje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o izvanrednoj reviziji revizijski sud se ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident propusti u reviziji određeno javno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojega je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena. To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom samo zbog pitanja koje je važno zbog osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Budući da prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije, te da predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2016.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.