Rev-1993/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u , 2. I. M. , 3. M. M. udane A. i 4. D. M. iz S., koje zastupa pravnoj stvari tužiteljica: 1. I. M.
Legislator headnote
AI generatedRev-1993/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.
Full text
Broj: Rev 1993/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u , 2. I. M. , 3. M. M. udane A. i 4. D. M. iz S., koje zastupa pravnoj stvari tužiteljica: 1. I. M.
punomoćnik I. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. P. M. G., G., Austrija, kojeg zastupa punomoćnica M. M. , odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-677/10 od 25. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-859/09 od 21. prosinca 2009., u sjednici održanoj 24. studenoga 2011.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na dio presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-677/10 od 25. ožujka 2010., kojim je potvrđen dio presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-859/09 od 21. prosinca 2009., kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev drugo- do četvrtotužiteljica za isplatu svakoj po 220.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama – kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se revizija tuženika protiv dijela presude koji se odnosi na zahtjev prvotužiteljice za isplatu 74.000,00 kn sa zateznim kamatama – kao nedopuštena.
II. Ukida se odluka o troškovima u naprijed navedenim presudama i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno: „Tuženi A. P. M. G. G. dužan je tužiteljima i to I. M. isplatiti iznos od 75.000,00 kn (sedamdesetčetiritisućekuna), a I. M. , M. M. udanoj A. i D. M. isplatiti svakom iznos od po 220.000,00 kn (dvjestodvadesettisućakuna) ili ukupno 734.000,00 kn (sedamstotridesetčetiritisućekuna) s kamatom u visini eskontne stope koju utvrdi HNB, uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 21. prosinca 2009. pa do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 161.179,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“
Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače.
U odgovoru na reviziju tužiteljice su predložile da se revizija odbije.
Revizija djelomično nije osnovana, djelomično nije dopuštena, a djelomično je osnovana – u pogledu odluke o troškovima.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.
Revident u reviziji prigovara da je u postupku „sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP“ i nakon toga djelomično citira sadržaj navedene zakonske odredbe. Međutim, navodi koje revident povezuje s naprijed navedenim razlogom su zapravo prigovori činjenične prirode – prigovori pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa se navedeni razlog ne može niti razmatrati, jer, osim navedenog, revizija ne sadrži ništa određeno u tom pravcu.
Kako u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljica za naknadu štete zbog smrti Ž. M. (supruga prvotužiteljice, oca drugo- i trećetužiteljica, te sina četvrtotužiteljice). Navedeni prednik tužiteljica je smrtno stradao 19. srpnja 2002. na radilištu Termoelektrane K. B. radeći na remontu kad je u jednoj od hala izbio požar – gušenjem u požaru.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je upravo tuženik bio angažiran da provedene radove na sanaciji Termoelektrane u njenom tlačnom dijelu – na kojim radovima je upravo stradao Ž. M..
Drugostupanjski sud, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju riječ o opasnoj djelatnosti, temelji odluku na odredbama čl. 173. do 177. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) i na stajalištu da za predmetnu štetu postoji odgovornost tuženika kao poduzetnika opasne djelatnosti (čl. 174. ZOO).
Dio revidentovih prigovora u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava se odnosi na činjenične prigovore u odnosu na ocjenu da je zapravo tuženik bio poduzetnik opasne djelatnosti remonta Termoelektrane.
U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revidentovi navodi u tom dijelu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
Prema odredbi čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, a u smislu čl. 173. ZOO takva osoba odgovara po načelima objektivne odgovornosti (uzročnosti).
Revidentovi prigovori u tom pravcu se svode na tvrdnju da se „tuženik u ovom slučaju ne može smatrati poduzetnikom, jer je on svoju poduzetničku djelatnost prenio na drugu pravnu osobu“.
Međutim, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, stajalište drugostupanjskog suda se može u cijelosti prihvatiti, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe materijalnog prava iz odredaba čl. 173. i čl. 174. ZOO u vezi s čl. 201. ZOO prihvaćajući zahtjev drugo- do četvrtotužiteljica – u odnosu na koje je revizija dopuštena.
Neosnovan je navedeni prigovor revidenta jer revident taj prigovor temelji na drugačijem činjeničnom stanju od onog koje je utvrđeno, odnosno na činjenicama koje nisu utvrđene u postupku i protivne su tim činjenicama.
Zbog toga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.
Prema odredbi čl. 382. st. 1 toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Vrijednost predmeta spora u dijelu koji se odnosi na prvotužiteljicu ne prelazi 100.000,00 kn (74.000,00 kn), pa bi u tom dijelu mogla biti dopuštena samo revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
Revizija tuženika ne sadrži ni određeno navedeno pravno pitanje niti razlog zbog kojeg bi neko pravno pitanje trebalo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Zbog toga u tom dijelu revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod I.
Osnovano revident prigovara odluci o troškovima.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku u tom dijelu na zaključku da u odnosu na dio tužbe koji je povučen tuženik uopće nije stavio zahtjev za naknadu troškova postupka, pa da mu zbog toga taj trošak nije niti dosuđen.
Međutim, opravdano revident prigovara da je u zahtjevu za naknadu troškova cjelokupnog postupka sadržan i zahtjev u odnosu na troškove nastale zbog onog dijela tužbe koji je povučen.
Dakle, u tom dijelu nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pristupa nisu pravilno primijenili odredbe čl. 154. u vezi s čl. 158. ZPP, pa je na temelju čl. 395. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod II.
U ponovnom postupku bit će potrebno odlučiti o naknadi troškova postupka primjenom odredaba čl. 154. ZPP u vezi s čl. 158. ZPP, pa će tek tada sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku i u tom dijelu.
U Zagrebu, 24. studenoga 2011.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.