Rev-x-543/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 543/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4396/08 od 9. rujna 2008. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3118/95 od 4. prosinca 2007. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 3. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. iz Z., da tužitelju H. š. d.o.o. iz Z., isplati iznos od 137.614,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 686,07 kn teče od 02. ožujka 2001. godine do isplate, a na iznos od 136.928,13 kn teče od 04. prosinca 2007. godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.372,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 189.183,96 s pripadajućom kamatom.“

Protiv dijela te presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod II., kojim je odbijen tužbeni zahtjev, reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine ili preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident, osim što općenito navodi da nižestupanjske presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama i da u odlučim činjenicama postoji proturječnost, ne navodi ništa određeno. Zbog toga taj revizijski razlog nije niti mogao biti uzet u razmatranje.

U ovom predmetu je riječ o potraživanju tužitelja po osnovi obračunatih neisplaćenih kamata na isplaćeno potraživanje za vremensko razdoblje od 30. 4. 1992. do 2. 3. 2001.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na stajalištu da se kamate na potraživanje tužitelja nakon 31. 3. 1994. obračunavaju na glavnicu koju je tuženik bio dužan isplatiti 30. 4. 1992. jednostavnim kamatnim računom. Nižestupanjski sudovi smatraju da, neovisno o tome kako su se obračunavale kamate do 31. 3. 1994. (konformnom metodom), glavnica na koju se obračunavaju kamate ostaje ista.

Revident u reviziji iznosi stajalište da je za razdoblje nakon 31. 3. 1994. (od 1. 4. 1994.) trebalo za obračun kamata uzeti kao glavnicu iznos dobiven konformnim načinom obračunavanja kamata do tada – dakle pripojiti kamate glavnici i to uzeti kao novu uvećanu glavnicu za obračun kamata jednostavnim kamatnim računom.

Stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prije svega, treba reći da je pravilan obračun kamata za razdoblje od 1. 4. 1994. pa nadalje jednostavnim kamatnim računom jer je u čl. 1. st. 2. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 22/94 i 50/94), koja je bila u primjeni od 1. 4. 1994., propisano da se za razdoblje kraće od godinu dana primjenjuje konformni način obračuna kamata. Ista odredba sadržana je i u čl. 1. st. 2. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 19/95). Također je i odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama iz 1996. bilo propisano da se kamate utvrđuju za razdoblje kraće od godinu dana primjenom konformnog načina obračuna. Dakle, konformni način obračuna primjenjuje se za razdoblje kraće od godinu dana, ali ne i za razdoblje duže od godinu dana. Kako je u konkretnom slučaju razbolje za koje se obračunavaju kamate duže od godinu dana, pravilno su kamate obračunate jednostavnim kamatnim računom.

Prema tome, do 31. 3. 1994. bio je propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunala), a od 1. 4. 1994. drugi način – za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom.

Međutim, neovisno o tome kako su se obračunavale kamate do 31. 3. 1994. (od 1. 4. 1994.), glavnica za obračun kamata nakon toga drugačijom propisanom metodom ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunom kamata na dotadašnji način – pripisivanjem dospjelih kamata glavnici. Prihvaćanje stajališta revidenta bilo bi protivno jasnim odredbama čl. 279. st.1. i čl. 400. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), u smislu kojih na neisplaćenu kamatu ne teče zatezna kamata, a nije dopušteno niti suprotno ugovaranje u tom pravcu.

Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.