Croatian Supreme Court partially allows tort claim revision, increasing damages for pain and suffering while remanding care costs.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's appeal against the lower courts' judgment in a personal injury case. While the lower courts correctly assessed costs for enhanced nutrition, they erred in calculating damages for physical pain, mental anguish, and the value of family care. The court increased the award for non-material and material damages related to pain and suffering but remanded the case regarding care costs for a retrial due to missing factual findings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may revise a lower court's decision if it finds an error in the application of substantive law regarding the assessment of damages for pain and suffering, and if the lower court failed to ascertain decisive facts necessary for calculating compensation for the costs of another person's care.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 979/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA I RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.B. iz R., koga zastupa S.B., odvjetnik u R., protiv tuženika "J. o. " d.d. S., koga zastupa B.V., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 7. prosinca 1994. br. Gž 1340/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. lipnja 1994. br. P 3474/93, u sjednici održanoj dana 29. listopada 1998.,
presudio i riješio je:
Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci od 7. prosinca 1994. br. Gž 1340/94-2 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. lipnja 1994. br. P 3474/93 i sudi: Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 79.000,00 kn (sedamdesetdevettisuća kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 1994. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, glede naknade nematerijalne štete, te glede naknade materijalne štete, i to za pojačanu ishranu.
Ukida se presuda suda drugoga stupnja i presuda suda prvoga stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne štete zbog troškova tuđe pomoći, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne i materijalne štete ukupno iznos od 69.000,00 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.
Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj tjelesno ozlijeđen u štetnom događaju, da je zbog toga trpio fizičke boli i strah, te je u vezi s tim utvrdio jačinu i trajanje, kako fizičkih boli tako i straha.
Također je taj sud utvrdio da su tjelesne ozljede koje je tužitelj na taj način dobio uzrokovale trajne posljedice koje su smanjile njegovu opću radnu i životnu sposobnost za 35%.
Jednako tako je taj sud utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć stanovito vrijeme nakon ozljeđivanja, a isto tako da mu je bila potrebna pojačana ishrana u razdoblju od dva mjeseca.
Zbog utvrđene jačine i trajanja fizičkih boli, ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da iznos od 18.000,00 kn čini primjereno zadovoljenje tužitelju za spomenute boli.
Također taj sud smatra da je primjerena naknada za pretrpljeni strah u konkretnom slučaju iznos od 6.000,00 kn što su ga sudovi nižega stupnja utvrdili tužitelju kao satisfakciju temeljem navedenog pravnog osnova.
Zbog utvrđenog opsega smanjenja tužiteljeve opće radne i životne sposobnosti od 35%, ovaj sud smatra da iznos od 40.000,00 kn što su ga sudovi nižega stupnja utvrdili kao naknadu nematerijalne štete tužitelju za duševne boli zbog smanjenja njegove životne aktivnosti je premalen, a iznos od 50.000,00 kn, koji on traži s tog naslova, da nije prevelik.
Stoga su sudovi nižega stupnja u toj odluci pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je utoliko reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinači pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).
Na temelju utvrđenih činjenica sud prvoga stupnja je pravilno utvrdio visinu materijalne štete zbog troškova pojačane ishrane.
Stoga u tom dijelu revizija nije osnovana.
Osnovana je, međutim, dalje revizija tužitelja zbog odluke o visini naknade materijalne štete zbog troškova tuđe pomoći.
Sudovi nižega stupnja su naime, visinu te naknade utvrdili po slobodnoj ocjeni.
Iz podataka u spisu proizlazi da je pomoć i njega tužitelju pružena besplatno, tj. od strane članova njegove obitelji, u kojem slučaju on također ima pravo na naknadu spomenutih troškova, međutim ta se naknada određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.
U konkretnom slučaju sudovi nižega stupnja nisu utvrdili da li u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena postoji spomenuta osoba, a u svezi s tim nisu ni utvrdili koliko iznosi netto zarada te osobe, već su visinu spomenute naknade utvrdili po slobodnoj ocjeni.
Stoga su ti sudovi pogređno primijenili materijalno pravo, a kako zbog toga nisu utvrđene odlučne činjenice, to nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je zato i u tom dijelu trebalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti u toj odluci presude suda nižega stupnja ukoliko je njome odbijen zahtjev tužitelja, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 1. ZPP).
U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi odlučne činjenice za donošenje prije spomenute odluke o ovom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.
U Zagrebu, 29. listopada 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.