Revr-538/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 538/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz S. B., zastupan po punomoćnici T. R., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika: Veterinarska stanica „Brod“ d.o.o. Slavonski Brod, zastupana po generalnom punomoćniku A. L., odvjetniku iz S. B., radi poništenja otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 14. svibnja 2004. godine, br. Gž 401/04-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. veljače 2004. godine, br. P 923/03, u sjednici održanoj 26. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

- utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac odlukom od 29. siječnja 2003. godine dao tužitelju, kao zaposleniku (I),

- ugovor o radu sklopljen između stranaka 15. lipnja 1998. godine raskinut s danom 27. veljače 2004. godine (II),

- tuženik obvezan tužitelju, na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, isplatiti iznos od 14.143,11 kn sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje počam od 28. veljače 2004. godine do isplate (III),

- obvezan tuženik na ime plaće za razdoblje od 1. veljače 2003. godine do 31. siječnja 2004. godine tužitelju isplatiti ukupno iznos od 56.572,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 4.714,37 kn od 26-tog u mjesecu za protekli mjesec, kao i parnični trošak u iznosu od 3.156,90 kn (IV),

- za više traženi iznos, iz osnova naknade štete, tužbeni zahtjev je odbijen (V).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tužitelja, u dijelu kojim je određen početak tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose na ime plaće, tako da zakonska zatezna kamata počinje teći na dosuđene mjesečne iznose od 11-tog u mjesecu, umjesto 26-tog u mjesecu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zaposlenika, da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu, da se raskine ugovor o radu, a tuženik, kao poslodavac obveže da naknadi štetu tužitelju zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i da mu isplati plaću za određeno vremensko razdoblje.

Ispitujući reviziju u okviru odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 107., 112/1 i 116. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), na koje se poziva revizija, a glede bitne povrede odredbi parničnog postupka, revizija se samo uopćeno poziva na odredbu čl. 354. st. 1. i 2. ZPP, ne dajući o tome nikakve razloge.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj kod tuženika, kao poslodavca bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, obavljajući poslove u ambulanti tuženika u Donjim Andrijevcima, i da je tuženik odlukom od 29. siječnja 2003. godine tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu iz razloga: što je tužitelj bez prethodne najave i suprotno odredbama normativnih akata tuženika trećoj osobi prodao svoj suvlasnički dio ambulante u Donjim Andrijevcima bez prethodne ponude tuženiku, koji je imao pravo prvokupa, uz otuđenje sredstava za rad zbog čega je tužitelju nastala šteta jer je izgubio područje djelovanja a time i financijsku dobit, te da je ambulanta u Donjim Andrijevcima, u kojoj je tužitelj radio, za vrijeme od 1. siječnja 2002. godine do 31. ožujka 2002. godine ostvarila gubitak u iznosu od 13.844,07 kn, te nenaplaćena potraživanja za 2001. i 2002. godinu, što je sve imalo za posljedicu tehnološki višak dvojice veterinarskih tehničara.

Utvrdivši u postupku da je tužitelj u travnju 2002. godine trećoj osobi prodao svoj suvlasnički dio od ½ ambulante u Donjim Andrijevcima za koju činjenicu je zakonski zastupnik saznao još u proljeće 2002. godine, a da su mogući gubitci ambulante nastali kao posljedica prodaje ambulante, nižestupanjski sudovi su zaključili da je osporena odluka o izvanrednom otkazu od 29. siječnja 2003. godine, donesena nakon proteka roka iz čl. 107. st. 2. ZR-a, kod čega nije odlučno da je Povjerenstvo tuženika 26. siječnja 2004. godine utvrdilo visinu gubitaka, kao posljedicu prodaje ambulante, a u postupku da nije ni dokazano da je tuženiku šteta nastala kao posljedica osobito teške povrede radne obveze tužitelja – nižestupanjski sudovi su, primjenom odredbe čl. 107. st. 2., čl. 112. i 116. ZR-a, prihvatili tužbeni zahtjev, kako je uvodno navedeno.

Ovaj revizijski sud prihvaća kao pravilan zaključak nižestupanjskih sudova.

Revizija se u bitnom svodi samo na pogrešnu primjenu odredbe st. 2. čl. 107. ZR-a.

Prema odredbi st. 2. čl. 107. ZR-a, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Kraj u postupku utvrđene činjenice da je zakonski zastupnik tužene još u proljeće 2002. godine saznao za činjenicu da je tužitelj svoj suvlasnički dio od ½ u ambulanti u Donjim Andrijevcima prodao trećoj osobi, a odluka o izvanrednom otkazu da je donesena 29. ožujka 2003. godine, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili st. 2. čl. 107. ZR-a, kada su – neovisno o tome da li radnja tužitelja ima značaj osobito teške povrede radne obveze ili osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć – prihvatili tužbeni zahtjev da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kod čega nema odlučnog značaja činjenica što bi Povjerenstvo tuženika tek 26. siječnja 2003. godine na egzaktan način po svim vidovima utvrdilo visinu štete nastale kao posljedica prodaje ambulante.

Suprotno stajalištu tuženika (kojeg u reviziji posebno i ne obrazlaže) prvostupanjski sudovi su kod presuđenja konkretnog spora pravilno primijenili odredbe čl. 112. i čl. 116. ZR- a, kada su prihvatili tužbeni zahtjev za raskid ugovora, naknadu štete i isplatu plaće.

S obzirom na izloženo, a budući da tuženik u reviziji ne obrazlaže konkretno u čemu bi se sastojala bitna povreda odredbe čl. 351. st. 1. i st. 2. ZPP, to se revizija ne pokazuje osnovanom, pa je zato presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.