Rev-3104/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3104/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz Š., koga zastupaju punomoćnici B. i B. B., oba odvjetnici u Š., protiv tuženice mlt. Lj. G. iz Š., koju zastupa majka i zakonska zastupnica G. G. iz Š., a ovu zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik iz Š., radi sniženja iznosa uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 6. travnja 1992. broj Gž-113/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 29. listopada 1991. br. Ps-3087/91, u sjednici održanoj dana 8. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se djelomično prihvaća, obje nižestepene presude djelomično preinačuju onamo, da je tužitelj dužan za uzdržavanje mlt. tuženice plaćati počev od dana 12. srpnja 1991. unaprijed mjesečno 20% od svojih mjesečnih primanja.

U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tužitelj je obvezan plaćati za uzdržavanje mlt. tuženice počev od 12. srpnja 1991. mjesečno 25% od svojih mjesečnih primanja, umjesto 28$, kako je to utvrđeno ranijom pravomoćnom odlukom.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje presude nižih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije ostvaren istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. To stoga, jer revident ne ukazuje na postojanje neke određene bitne povrede koja bi bila učinjena u postupku pred nižim sudovima, a po nalaženju ovog suda nije počinjena ona bitna povreda predviđena u SI. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje: ZPP), na koju revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je osnovan.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi sniženja iznosa koji je kao otac dužan plaćati za uzdržavanje mit. tuženice, tako da umjesto iznosa od 28% od osobnog dohotka kako je određeno ranijom pravomoćnom odlukom tužitelj predlaže da se uzdržavanje odredi u iznosu od 12% od njegovih mjesečnih primanja. Takav zahtjev tužitelj obrazlaže promjenom okolnosti,na temelju kojih je donesena ranija odluka, jer ističe da je nakon donošenja ranije odluke postao otac djeteta rođenog u njegovom sadašnjem braku i na taj način postao obveznik uzdržavanja tog djeteta, koja ga obaveza tereti uz dosadašnju obvezu na ime uzdržavanja mlt. tuženice.

Niži sudovi utvrđujući spomenutu novu okolnost kao značajnu glede izmjene ranije pravomoćne odluke djelomično su udovoljili tužbenom zahtjevu i snizili ranije određeni iznos uzdržavanja od 28% na iznos od 25% mjesečnih primanja tužitelja. Revident tvrdi, da su takvom odlukom niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer smatra da spomenuta nova okolnost - nastanak zakonske obveze uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta na njegovoj strani opravdava značajnije smanjenje iznosa uzdržavanja mit. tuženice od onog kojeg su odredili niži sudovi pobijanim odlukama.

Prema odredbi čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima (ZBPO) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti, da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen ranijom pravomoćnom odlukom, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka.

Imajući u vidu sva činjenična utvrđenja nižih sudova u ovom postupku koja ovaj sud mora respektirati pri odlučivanju o reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP) - ovaj Vrhovni sud nalazi, da niži sudovi nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu obvezu tužitelja glede uzdržavanja mit. djeteta koje je rođeno u njegovom sadašnjem braku, a nakon donošenja ranije pravomoćne odluke o uzdržavanju tuženice, koja okolnost nesumnjivo značajno smanjuje mogućnosti tužitelja kao osobe obvezane na davanje uzdržavanja tuženice u odnosu na stanje utvrđeno u ranijem postupku.

Takva nova okolnost koja inače nije sporna među strankama uz pravilnu primjenu odredbe čl. 272. ZBPO opravdava tužbeni zahtjev glede sniženja iznosa uzdržavanja određenog ranijom pravomoćnom odlukom u nešto većem dijelu od onog u kojem su niži sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu.

Naime, po nalaženju ovog revizijskog suda tužbeni zahtjev u pogledu sniženja iznosa uzdržavanja određenog ranijom pravomoćnom odlukom osnovan je u dijelu u kojem mjesečni iznos uzdržavanja koji daje tužitelj treba sniziti sa 28% mjesečnih primanja tužitelja na iznos od 20% od osobnog dohotka tužitelja mjesečno. Stoga je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije obje nižestepene odluke djelomično preinačiti, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.