Psz-125/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 125/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog A.S. iz ., zastupanog po braniteljima S.Lj. S. i R.B., odvjetnicima iz P., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 7. travnja 1992. godine, br. SP-784 radi prekršaja iz članka 226. stavak 1. i 4. točka 28. te članka 227. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. studenog 1992. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev kažnjenog u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odlučeno o prekršaju iz članka 226. stavak 1. i 4. točka 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama se odbija.

r i j e š i o j e:

Zahtjev kažnjenog u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odlučeno o prekršaju iz članka 227. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama se odbacuje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje odbijena je žalba kažnjenog kao neosnovana i potvrdjeno rješenje suca za prekršaje Općine Pula od 10. siječnja 1992. godine br. UP-1377/91 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 226. stavak 1.

Psz 125/92

i 4. točka 28. i članka 227. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju članka 1. stavak 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih Zakona iz oblasti unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOSPNC) pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja time da su kažnjenom za počinjene prekršaje izrečene kazne i to: kazna zatvora u trajanju od 15 dana, te novčana kazna u iznosu od 500 HRD. Uz izrečene kazne kažnjenom je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od četiri mjeseca.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio zahtjev za sudsku zaštitu u kojem je naveo da ničim nije utvrdjena njegova alkoholiziranost pri upravljanju motornim vozilom te da sudac za prekršaje ni približno ne navodi stupanj alkoholiziranosti kažnjenog, niti je utvrdjeno u kojem je vremenskom periodu kažnjeni popio alkoholno piće i koliko je vremena proteklo od posljednjeg konzumiranja alkohola u odnosu na zaustavljanje kažnjenog po prometnoj policiji. Kažnjeni je predložio da sud zahtjev uvaži, preinači pobijana rješenja na način da prekršajni postupak obustavi ili pak da pobijana rješenja ukine i predmet vrati sucu za prekršaje na ponovni postupak.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev kažnjenog protiv dijela rješenja kojim je odlučeno o prekršaju iz članka 226. stavak 1. i 4. točka 28.ZOSPNC se odbija, a u dijelu kojim je odlučeno o prekršaju iz članka 227. stavak 1. i 2. točka 4. ZOSPNC se odbacuje.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu, ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari, u dijelu kojim je odlučeno o prekršaju iz članka 226. stavak 1. i 4. točka 28.ZOSPNC ne postoje razlozi za sudsku zaštitu ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne i primijenjene zaštitne mjere.

Prilikom saslušanja kažnjeni je naveo da je prethodne noći popio 3 konjaka, a tijekom dana pivo, da je izvršena kontrola alkoholiziranosti kažnjenog te da mu je predočeno da je upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola, što kažnjeni nije ni poricao, niti je imao primjedbi na postupak i rezultat kontrole alkoholiziranosti. Iz zapisnika o ispitivanju vozača alkometrom - alkoskopom utvrdjena je alkoholiziranost kažnjenog iznad 0,5‰ alkohola u krvi, time da je tako utvrdjen stupanj alkoholiziranosti naveden i u toč. 1. izreke prvostepenog rješenja u kojem se navodi biće prekršaja iz primijenjenog propisa.

Prema navedenom proizlazi da su prekršajni organi utvrdili da je kažnjeni alkoholiziran i to u stupnju koji prelazi 0,5 g/kg alkohola u krvi pa kažnjeni neosnovano tvrdi da sudac za prekršaje ni približno ne navodi stupanj alkoholiziranosti kažnjenog. Neosnovano kažnjeni navodi da nije ničim utvrdjena njegova alkoholiziranost pri upravljanju motornim vozilom kad je suprotno dokazano uvidom u zapisnik o ispitivanju vozača alkometrom - alkoskopom i izričitog priznanja kažnjenog. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je kažnjeni izjavio da u posljednjih 15 minuta prije ispitivanja alkoskopom nije konzumirao alkohol. Za postojanje prekršajne odgovornosti kažnjenog nije bilo ni potreba saslušanjem svjedoka ili na drugi način utvrdjivati u kojem vremenskom intervalu je kažnjeni konzumirao alkohol i koliko je vremena proteklo od posljednjeg konzumiranja alkohola do ispitivanja alkoholiziranosti kažnjenog. Ovo iz razloga što je ispitivanje alkohliziranosti kažnjenog izvršeno neposredno nakon što je kažnjeni upravljajući motornim vozilom izazvao prometnu nezgodu.

Na osnovi tako utvrdjenog činjeničnog stanja djelo kažnjenog je pravilno pravno kvalificirano kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Ovo iz razloga što prema odredbi članka 226. stavak 1. točka 28. ZOSPNC čini prekršaj vozač koji u prometu na cesti upravlja motornim vozilom pod utjecajem alkohola. Kako je kažnjeni upravljao motornim vozilom u vrijeme kada je alkoskopom utvrdjeno da u krvi ima više od 0,5 g/kg alkohola, to se kažnjeni smatra temeljem odredbe članka 164. st. 1. spomenutog zakona osobom koja je upravljala motornim vozilom pod utjecajem alkohola. Pritom na navode zahtjeva valja istaći da za postojanje prekršaja iz navedene odredbe nije odlučno utvrditi točan stupanj alkoholiziranosti vozača već je dovoljno utvrditi da stupanj alkoholiziranosti vozača iznosi iznad 0,5 g/kg u krvi, a to se egzaktno mo-e utvrditi i alkoskopom.

Uvidom u spise prekršajnog postupka sud je utvrdio da u tom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba pravila postupka.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona. Naime, prema odredbi članka 226. stavak 4. ZOSPNC ako se pri izricanju kazne za prekršaj iz članka 226. stavak 1. točka 28, 29. i 37. ZOSPNC utvrdi da je vozač motornog vozila u posljednje dvije godine bio kažnjen pravomoćnom odlukom za prekršaje navedene u toč. 27, 28, 29. i 37.članka 226. stavak 1. ZOSPNC, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od 15 do 60 dana. Kako je za kažnjenog utvrdjeno da je pravomoćnim rješenjem suca za prekršaje već bio kažnjen za navedene prekršaje to proizlazi da su se ispunili uvjeti za izricanje kazne temeljem odredbe članka 226. stavak 4. ZOSPNC.

Primjerenost izrečene kazne ovlašteno je cijeniti jedino Republičko vijeće za prekršaje povodom izjavljene žalbe, a ono je tu primjerenost ocijenilo uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne pa ovaj sud nije imao osnove da izrečenu kaznu ocijeni nezakonitom.

Izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od četiri mjeseca izrečena je u skladu s odredbom članka 226. stavak 2. spomenutog Zakona.

Iz navedenih razloga proizlazi da u tom dijelu pobijanim rješenjem nije povrijedjen zakon na štetu kažnjenog pa je temeljem članka 136. i 137.Zakona o prekršajima u svezi sa člankom 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (ZUS) taj dio zahtjeva kažnjenog odbijen kao neosnovan.

Prema članku 134. ZP zahtjev za sudsku zaštitu dopušten je protiv rješenja

Republičkog vijeća za prekršaje ako je za prekršaj izrečena kazna zatvora ili zaštitna mjera oduzimanja dozvole za bavljenje odredjenim zanimanjem ili djelatnošću (točka 1.) ili ako je za prekršaj pojedincu izrečena novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000 dinara ili pravnoj osobi u iznosu od najmanje 2.500 dinara (točka 2.).

Navedeni granični iznosi novčanih kazni primjenjuju se na zahtjeve za sudsku zaštitu podnesene nakon 24. veljače 1990. godine. Kako je kažnjenom za počinjeni prekršaj iz članka 227. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna u iznosu od 500 dinara, a zahtjev je podnesen nakon 24. veljače 1990. godine to proizlazi da zahtjev za sudsku zaštitu u tom dijelu nije dopušten. Zbog navedenih razloga je taj dio zahtjeva temeljem članka 136. i 137. Zakona o prekršajima u svezi sa člankom 30. stavak 1. točka 5. ZUS-a odbačen kao nedopušten.

U Zagrebu, 23. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Boris Guttmann, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja žalba nije dopuštena.

Presuda i rješenje se dostavlja:

1. S.Lj. S. i R.B., odvjetnici u P.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom