Us-3075/2008-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-3075/2008-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Marine Kosović Marković, članica vijeća te sudske savjetnice Ivane Mamić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. J. iz S., i M. B. iz S., koje zastupa A. B., odvjetnica iz S., P.B. …, protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Zagreb, Z., klasa: UP/II-942- 01/04-01/909, urbroj: 514-03-07/4-07-2 od 20. prosinca 2007., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2011.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela u povodu žalbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Z. poništava se djelomično rješenje Ureda državne uprave u S.-m. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove S., klasa: UP/I-943-01/97-01/73, urbroj: 2176-04- 03-04-18-NM od 1. srpnja 2004. te se ujedno odbija zahtjev tužitelja za naknadu odnosno povrat nekretnine označene kao k.č.br. 512/2 zgrade od 65 m[2] i dvorišta od 129 m , upisanih u zu. 27 k.o. S. N..

Citiranim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljima vraća u vlasništvo svakom u ½ dijela nekretnina upisanih u zu. 27 k.o. S. N., k.č.br. 515/2 zgrada od 56 m[2] i dvorište od 129 m[2] . U tužbi kojom prigovaraju zakonitosti osporenog rješenja tužitelji navode sve razloge iz članka 10. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih smatraju to rješenje na zakonu neutemeljenim.

Posebno ukazuju na dugotrajnost postupka pokrenutog u povodu zahtjeva za povrat oduzete imovine te dodaju da nekretnina označena kao k.č.br. 515/2 nikada nije bila predmet sudskog postupka već dio dvorišta tužitelja koja je oduzeta zbog izgradnje susjedne zgrade odnosno zgrade izgrađene za potrebe vojske koja je kasnije pripala ministarstvu RH. Smatraju da zbog iznimno male površine predmetna parcela može biti samo predmet interesa tužitelja koji su iz tog razloga tražili povrat iste tim više jer se danas o toj parceli nitko ne brine već služi kao faktično parkiralište i odlagalište starih vozila.

Navodeći te i druge razloge zbog kojih tužitelji smatraju da su ispunjene zakonske pretpostavke za povrat oduzete nekretnine u vlasništvo predlažu Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

U odgovoru na tužbu tuženo tijelo ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja pa predlaže Sudu da tužbu odbije.

Zainteresirano Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko upravni odjel, S., Sudu nije dostavilo odgovor na tužbu.

Tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) tim Zakonom se utvrđuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (udaljenjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu.

Odredbom članka 2. stavka 1. istog Zakona, taksativno su navedeni propisi na temelju kojih je prijašnjim vlasnicima oduzimana imovina, a temeljem kojih se istima utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske. Prema stavku 2. tog članka Zakona, odredbe tog Zakona odnose se i na sve druge slučajeve u kojima je imovina oduzeta na temelju odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je donijelo odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena.

Prema odredbi članka 3. navedenog Zakona, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su iz izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. tog Zakona, kao i naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, uvažavajući pri tome razloge iznesene u obrazloženju tog rješenja na kojima je tuženo tijelo utemeljilo odluku Sud nalazi da nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je utvrđene nedostatke ranijim rješenjem od 14. svibnja 2002. u nastavku postupka trebalo otkloniti te točno utvrditi na koje nekretnine se odnosi zahtjev tužitelja uz koji su priložili i kupoprodajni ugovor zaključen između općine Grada S. i njihovog oca kao ranijeg vlasnika I. J. dana 24. rujna 1943., kojim je općina S. prodala nekretnine upisane u zu. 69 k.o. S. N. oznake dio čest.zem. 1475/32 (pod novim brojem 1475/193) površine 82 čhv, pa je tako na nedvojben način utvrđeno da je predmet kupoprodaje bila nekretnina navedene oznake i površine u odnosu na koju je i podnesen zahtjev.

Također spisu predmeta prileži i presuda Okružnog suda B. u S. br. 628-46-2 od 11. rujna 1946. iz koje slijedi da je presudom Kotarskog suda u S. br. P-30-46/11 od 31. srpnja 1946. među ostalim, pod točkom 23. izreke te presude obavezan pravni prednik predlagatelja I. J. priznati Gradskom narodnom odboru u S. da je pravno nevaljan i ništatan zaključeni kupoprodajni ugovor od 24. rujna 1943. o kupnji predmetne nekretnine oznake br. 1475/193 površine 82 čhv. upisane u zu. 986 k.o. S. N. te se obvezuje uspostaviti prijašnje stanje i vratiti nekretninu u posjed i vlasništvo Gradskom narodnom odboru S., koju nekretninu je i kupio od bivše općine Grada S.. Presudom Okružnog suda B. u S. posl.br. P-628-46-2 od 11. rujna 1946. odbijene su žalbe žalitelja uključujući i žalbu I. J. uloženu na presudu Kotarskog suda u S. od 31. srpnja 1946. čime je potonja presuda potvrđena.

Navedene nekretnina čest.zem. 1475/193 sada nosi novu oznaku dio čest.zem. 512/2 što potvrđuje i spisu priložena potvrda Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S. od 4. ožujka 2004., u naravi predstavlja zgradu od 56 m[2] i dvorište od 129 m upisano kao vlasništvo RH., ministarstva. Iz spomenutih presuda proizlazi da je navedeni kupoprodajni ugovor poništen jer bivša općina S. nije bila ovlaštena prodati predmetne nekretnine zbog čega se ugovori nisu niti mogli legalizirati.

Sukladno tome je tuženo tijelo pravilno zaključilo da u predmetnom slučaju nekretnina nije predniku tužitelja oduzeta temeljem propisa i akata navedenih u odredbama Zakona o naknadi, a što predstavlja uvjet za primjenu odredaba tog Zakona. U prilog tom zaključku je i mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 15. travnja 2002., koje također prileži spisu predmeta, iz kojeg proizlazi da se ne radi o imovini oduzetoj temeljem sudske presude za kazneno djelo, već o presudi donesenoj u parničnom postupku koji se vodio između općine S. i I. J. kao stranaka, a radi poništenja ugovora o kupoprodaji. Po pravomoćnosti te sudske odluke je nekretnina i upisana kao vlasništvo ranijeg vlasnika općine S. te potom dana na korištenje Sekretarijatu za narodnu obranu B. radi izgradnje stambenog objekta.

Stoga je pravilna ocjena tuženog tijela da je ovdje riječ o razrješenju obvezno pravnog odnosa, a ne o oduzimanju nekretnine u smislu Zakona o naknadi, radi prelaska u društveno vlasništvo na način kako to propisuju odredbe tog Zakona, a što je propisana pretpostavka za primjenu tog Zakona.

Radi izloženog slijedi pravilan zaključak tuženog tijela da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani citiranim zakonskim odredbama za povrat odnosno naknadu za oduzeto zemljište pa je u povodu žalbe zainteresiranog pravilno poništilo prvostupanjsko djelomično rješenje i ujedno zahtjev tužitelja odbilo uz razloge za odluku koje prihvaća i ovaj Sud.

Kraj takvog stanja stvari, navodi tužitelja istaknuti u tužbi zbog kojih smatra osporeno rješenje nezakonitim nisu osnovani, niti tužitelj ističe razloge odlučne za drugačije rješenje ove upravne stvari i ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 7. rujna 2011.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Mamić, v.r.

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.