I Kž-640/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-640/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. A. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. i čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i maloljetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Požegi od 15. listopada 1998. godine, br. Km-2/98., u sjednici održanoj dana 27. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i maloljetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim mlt. A.M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, činjenično opisano pod toč. 1. izreke presude i kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona činjenično opisano u toč. 2. izreke presude, pa mu je na temelju čl. 218. st. 2. KZ, u svezi čl. 23. st. 2. Zakona o sudovima za mladež izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine.

Po čl. 122. st. 4. ZKP u svezi čl. 86. Zakona o sudovima za mladež, maloljetnik je oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, na osnovi čl. 63. Kaznenog zakona u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 17. kolovoza 1998. do 15. listopada 1998. godine, a na osnovu čl. 80. KZ od maloljetnika je oduzeta jedna puška marke "Kalašnjikov". Protiv te presude žalbu je podnio maloljetnik putem svoje braniteljice M.M. - P., odvjetnice iz P., zbog odluke o izrečenoj kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i prema maloljetniku primijeni odgojna mjera, a podredno da se izrečena kazna ublaži i maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Državni odvjetnik se također žali zbog odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i mlt. A.M. izrekne primjerena stroža kazna maloljetničkog zatvora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 21. prosinca 1998. godine, br. DOKŽ- 1312/98. predložo je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalbe nisu osnovane.

Sud drugog stupnja je prvostupanjsku presudu ispitao u dijelu koji se pobija žalbama, ali je po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ispitao i da li postoje povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6., 7. do 10. i st. 2. ZKP i je li glavna rasprava protivno odredbama toga zakona održana u odsutnosti maloljetnika i njegove braniteljice, te je li na štetu maloljetnika povrijeđen krivični zakon. Pri tome nije nađeno da bi bile počinjene takve povrede zakona (čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP).

Maloljetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatrajući da izrečena kazna prestroga, te nabrajajući olakotne okolnosti koje mu je cijenio sud prvog stupnja, navodeći, međutim, da te okolnosti nisu pravilno vrednovane jer je maloljetniku izrečena prestroga kazna, a u konkretnom slučaju, s obzirom da predmetni događaj predstavlja eksces u njegovom životu, bilo je mjesta primjeni neke od odgojnih mjera koje predviđa Zakon o sudovima za mladež. Navodi i to da ukoliko se prvostupanjski sud odlučio za izricanje kazne maloljetničkog zatvora da mu je trebalo izreći kaznu zatvora u najmanjem trajanju, odnosno u trajanju od šest mjeseci, a kako to nije učinio, postavlja se pitanje kako je sud unatoč postojanja brojnih olakotnih okolnosti maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine.

Suprotno takvim tvrdnjama maloljetnika, državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, jer one nisu takve naravi da bi dovele do izricanja ovako blage kazne pogotovo kad se uzme u obzir ponašanje maloljetnika nakon učina kaznenog djela, te nalazi i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg je evidentno da je stupanj zrelosti maloljetnika na takvoj granici da se isti nalazi na rubu između normalnog i asocijalnog ponašanja sa težnjom ka asocijalnom ponašanju. Predlaže da se maloljetniku, a uvažavajući njegovu životnu dob izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem trajanju, koja će biti primjerena svim okolnostima relevantnim za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju. Neosnovane su žalbe maloljetnika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Naime, sud prvog stupnja je maloljetniku kod odmjeravanja kazne u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, pravilno je te okolnosti cijenio, kako olakotne okolnosti koje su mnogobrojne tako i činjenicu da se radi o teškom kaznenom djelu za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju od tri do 12 godina, pa mu je izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine, kojom kaznom će se i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrha kažnjavanja i opća svrha izricanja kaznenih sankcija.

U izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora, maloljetniku je pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritovoru od 17. kolovoza 1998. do 15. listopada 1998. godine.

Sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, koja je također izrečena maloljetniku, na zakonu je osnovana.

S obzirom na sve navedeno na temelju čl. 387. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.