Povrv-47/2025-103 · Trgovački sud u Pazinu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

Povrv-47/2025-103

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA „ZEC“, Kršan, Istarska 5, OIB: 17046847633, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na dan objave 14. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, posl. br. Ovrv-3375/2019-2 od 26. rujna 2019. kojim se tuženiku nalaže da tužitelju u roku 15 dana plati iznos od 4.338,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2016. do isplate, i to po stopi od 7,88% godišnje do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.323,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2025. do isplate sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 62,50 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. rujna 2019. javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi isplate iznosa od 32.684,70 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, posl. br. Ovrv- 3375/2019-2 od 26. rujna 2019. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je prigovorio navodeći da ga osporava u cijelosti po osnovu i visini. Nema nikakva dugovanja prema tužitelju po bilo kojoj osnovi. Osporava u cijelosti izvod iz otvorenih stavki tužitelja obzirom da iz istoga nije vidljivo po kojoj bi osnovi dugovao tužitelju.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-439/2019-2 od 10. siječnja 2020. predmetno je rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 3. veljače 2020. tužitelj je naveo ustraje u svom potraživanju u cijelosti.

30. rujna 2016. godine, oko 23,20 sati, na cesti D-500 Vozilići tunel Učka, iz smjera Vozilića u smjeru tunel Učka (jug-sjever), dolaskom na ravni cestovni potez pored 15 km stupa plus 200 metara, dogodio se predmetni štetni događaj, u kojem je vozač osobnog automobila marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], VČ, naletio svojim vozilom na krupnu divljač (divlju svinju) u vlasništvu tuženika, a koja se bez kontrole kretala navedenom cestom koja prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik. Vozač VČ je upravljao vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama i bez prisutnosti alkohola u organizmu.

Navedeno dokazuje Zapisnik o očevidu br. 511-08-25/1-12/2016., izdan od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, sastavljen povodom predmetnog štetnog događaja odnosno javna isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, a koja sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) dokazuje istinitost onoga što se u njoj određuje.

Iz istog je razvidno da na strani vozača nema odgovornosti. Vozač je poštivao prometne propise, nije počinio niti jedan prekršaj (što bi bilo naznačeno u Zapisnik o očevidu), niti je protiv istog pokrenut prekršajni postupak, a što bi se svakako dogodilo da nije poštivala prometne propise. Osobni automobil marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao vozač VČ, u navedenom je razdoblju uredno bio osiguran kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska za koji je izdana polica br. [broj police].

Uslijed predmetnog štetnog događaja, na vozilu marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], nastala je imovinska šteta. Temeljem prijave štete i odštetnog zahtjeva oštećenika VČ, izvida i obračuna nastale štete, fotografija oštećenja, dopisa Raiffeisen banci od 27. listopada 2016. godine, suglasnosti Raiffeisen banke, računa popravka vozila broj 710/21340/9 izdanog od strane Autokuća Košara d.o.o., izjave oštećenika te prometne dozvole za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], tužitelj je na ime naknade imovinske štete isplatio dana 10. studenog 2016. godine iznos od 32.684,70 kuna.

Po izvršenoj isplati, tužitelj se u više navrata obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom potražujući isplatu u mirnom postupku, no tuženik po istima nije postupio. Tuženikova odgovornost za nastalu štetu proistječe iz odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) u vezi s čl.

83. Zakona o lovstvu (NN br. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 – dalje: ZL). Tuženik odgovara kao lovoovlaštenik po objektivnoj odgovornosti za štetu koju počini divljač koja stalno živi u lovištu u kojem tuženik ima pravo lova. Da lovoovlaštenik odgovara po objektivnoj odgovornosti za štetu koju učini divljač kao opasna stvar potvrdio je i Ustavni sud u svojoj odluci U-I-6264/2014 u kojoj odlučuje o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl.

50. st.

1. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje: ZC). Budući da tuženik nije platio dospjelu tražbinu, tužitelj je bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak, a uslijed čega su tužitelju nastali troškovi koje je javni bilježnik priznao u ukupnom iznosu od 2.150,82 kuna. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st.

1. ZOO-a u svezi čl.

9. ZOO-a. Na temelju odredbe čl.

29. st.

1. i 2. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno navedenom predlaže sudu održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

5. U podnesku od 20. veljače 2020. tuženik je naveo da je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređena odredbom članka 50. ZC-a, kojom je propisano da se „za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.“ S time u vezi, za nastanak izvanugovornog odnosa prouzročenja štete potrebno je da se ostvare pretpostavke koje su propisane ZOO-om. Da bi tužitelj stekao pravo na naknadu štete mora dokazati štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, te protupravnost radnje štetnika.

Tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu nije dokazao niti jednu od navedenih pretpostavki. Netočan je navod tužitelja da tuženik odgovara temeljem čl. 1064. ZOO-a odnosno po načelu objektivne odgovornosti, budući da je izričitom zakonskom odredbom određeno da se odgovara isključivo po načelu krivnje, dakle a contrario, ne i po načelu objektivne odgovornosti. Naime, ZC je lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba ZOO-a kao općeg propisa. Kada tome ne bi bilo tako, onda postojanje članka 50. ZC-a kao i drugih specijalnih propisa ne bi imalo smisla, budući da bi se na sve situacije propisane specijalnim zakonima primjenjivali opći propisi.

S tim u vezi, ističe se kako Ustavni sud RH rješenjem broj U- I/6264/14 od 4. ožujka 2015., na koje rješenje se tužitelj poziva, ne tumači ZC, a niti je tumačenje zakona u nadležnosti Ustavnog suda. Divljač je dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (čl.

4. ZL-a). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. ZOO-a), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju.

Ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. Ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Isto tako, tuženik ima saznanja da su se na dionici ceste na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio i ranije događali brojni naleti automobila na divljač. Iz navedenog je razvidno da je osoba ovlaštena upravljati predmetnom javnom cestom bila upoznata kako predmetna cesta nije sigurna za prometovanje svim sudionicima kojima je ista namijenjena no unatoč tome propušta cestu „učiniti“ sigurnom npr. postavljanjem zaštitne žičane ograde, ograničavanjem najviše dopuštene brzine ispod suviše visokih 80 km/h i dr., što je sve bila dužna sukladno čl.

7. ZC-a, odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama te Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici kojima su iste namijenjene, što je sve u nadležnosti i obvezi osobe koja upravlja javnom cestom, a ne lovoovleštenika. S tim u vezi, tuženik je od Hrvatskih cesta zatražio postavljanje znaka opasnosti „divljač na cesti“ i odgovarajuće opreme na dionici ceste na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, i to još 2011. g.

Navedeni znak je postavljen no, bilo kakva druga oprema/dodatna signalizacija i sl., a koja bi spriječila prodor divljači na cestu – nije postavljena. Ističe se prigovor isključive/podjeljene odgovornosti za štetu osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Isto tako, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.).

Vozač (osiguranik tužitelja) je bio upozoren na mogućnost izlijetanja divljači na cestu no, unatoč tome, isti nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti te nije postupio po prometnom znaku opasnosti „divljač na cesti“. Stoga, ne stoji tvrdnja tužitelja da bi vozač/osiguranik tužitelja bio ekskulpiran od odgovornosti. Ističe i prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača, osiguranika tužitelja, za predmetni štetni događaj/nastalu štetu. Tuženik je provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Također, u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja tuženik nije provodio bilo kakve aktivnosti (npr. skupni lov), a koje aktivnosti bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu.

Tužitelj ne označuje u čemu se konkretno sastoji propusti/štetna radnja tuženika. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj za svoje navode o visini štete nije priložio odgovarajuće dokaze te tuženiku nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku utvrđivanja visine štete.

6. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu i to u izvod iz otvorenih stavki na str. 5, zapisnike o očevidu na str. 26-30, službenu bilješku na str. 31, podatke o prometnoj nezgodi na str. 32, ugovor na str. 33-36, odluku na str. 37-40, karte na str. 42-46, policu osiguranja na str. 47, opće uvjete na str. 48-56, ugovor na str. 57-58, izvide štete na str. 59-63, dopise na str. 64-65, račune na str. 66-67, dopis na str. 68, preslik vozačke dozvole na str. 69-71, potvrdu o plaćanju na str. 72, dopise na str. 73-75, dopis sa potvrdom o primitku na str. 100-102, dopis na str. 141, dopise na str. 144-148, spis Policijske postaje Labin na str. 153-163, fotografije na str. 230-234, nalaz i mišljenje na str. 249-263. Saslušani su svjedoci HČ, VČ, FČ, PČ i NČ te zakonski zastupnik tuženika LČ. Također, izveden je dokaz uviđajem na licu mjestate vještačenjem po vještaku prometne struke Antun Štemberger.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin br. 511- 08-25/1-12/2016 od 30. rujna 2016. (str. 26-29), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu VČ (str. 30), službene bilješke Policijske uprave istarske, Policijska postaja Labin na str. 31, podataka o prometnoj nezgodi na str. 32, spisa Policijske postaje Labin na str. 153-163 te fotografija na str. 230-234 spisa proizlazi da se 30. rujna 2016., oko 23,20 sati, na cesti D-500 Vozilići tunel Učka, iz smjera Vozilića u smjeru tunel Učka (jug-sjever), dolaskom na ravni cestovni potez pored 15 km stupa plus 200 metara, dogodio predmetni štetni događaj, u kojem je vozač osobnog automobila marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], VČ, naletio svojim vozilom na krupnu divljač (divlju svinju) koja se kretala tom cestom. Kod vozača nije bilo prisutnosti alkohola u organizmu.

9. Uvidom u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] na str. 47 sa općim uvjetima OUAK 1/2014 na str. 48-56 i ugovor na str. 57-58, utvrđeno je da je osobni automobil marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao vozač VČ, u navedenom razdoblju uredno bio osiguran kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska.

10. Iz izvida štete od 25. listopada 2016. (na str. 59-63), dopisa od 27. listopada 2016. (na str. 64-65), računa od 27. listopada 2016. (na str. 66-67), dopisa na str. 68, potvrdu o plaćanju od 10. studenog 2016. (str. 72), dopise od 19. listopada 2017. i 12. lipnja 2018. (na str. 73-75) proizlazi da je uslijed predmetnog štetnog događaja, na vozilu marke “Hyundai Elantra” reg. oznaka [registarska oznaka], nastala imovinska šteta, te je tužitelj na temelju suglasnosti VČ ..2016. isplatio Autokući Košara d.o.o. popravak štete u iznos od 32.684,70 kuna.

11. Nesporno je da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik.

12. Sporna je tuženikova odgovornost za štetu kao i visina nastale štete, a posljedično tome i osnov i visina tužiteljeve tražbine prema tuženiku.

13. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. ZOO-a, prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

14. Glede odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištem lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva u konkretnom se slučaju, s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, na materijalno-pravna pitanja u postupku primjenjuju odredbe ZL-a. Odredbom čl. 83. st. 1. ZL-a je bilo propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu tog zakona bio obvezatan poduzeti. Također, odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.) te stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92).

15. Divljač koja pretrčava cestu smatra se opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika, na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva. Tuženik odgovara prema načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti) te je tužitelj bio dužan dokazati da je šteta nastala i da potječe od opasne stvari (divljači), a tuženik se mogao osloboditi odgovornosti, pod uvjetom da je dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a). U tom smislu napominje se da za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama ZC-a. Takva pravna shvaćanja prihvatila je i sudska praksa (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

16. Svjedok HČ, policijski službenik, iskazao je: „Nakon što mi je prikazana kroki skica mjesta događaja prisjećam se da se radilo o naletu na divljač. Bilo je to jedno bijelo vozilo, koliko se sjećam marke HYUNDAI. Ne znam tko je dojavio da je došlo do nesreće. Ne sjećam se da je bilo kršenja propisa o sigurnosti prometa na cestama. Radilo se o naletu na divljač. Mislim da je na tom dijelu ograničenje brzine 90 km/h. Često se na toj dionici već izlazilo na teren zbog ovakvih situacija naleta na divljač. Ne znam točno o kakvoj bi se divljači radilo. Najčešće srne ili divlje svinje. “. Na upite svjedok je odgovorio: da ne zna više u kakvom je stanju bila divljač niti jesu li je tamo zatekli; da je auto s prednje strane bio solidno razbijen; da je prošlo od tada 5 godina i ne zna je li netko pozvan preuzeti divljač; da je na toj dionici postavljen znak divljač na cesti, a nema zaštitne žičane ograde; da ako je u zapisniku navedeno da je divljač zatečena onda je vjerojatno netko bio pozvan da je pokupi.

17. Svjedok VČ iskazao je: „Sjećam se da sam se tog 30. rujna 2016. kretao iz Labin prema Rijeci, preko Šušnjevice. Bilo je malo prije pola noći kada je nešto izletjelo na cestu. Kada sam zaustavio auto vidio sam da je nastala šteta, izlazila je para, ta šteta je bila na prednjem dijelu vozila. Najprije nisam niti znao što je izletjelo. Kasnije sam vidio da je to bio vepar. S obzirom na trag zaustavljanja on je bio možda i dvadeset metara iza vozila. Kada sam vozio shvatio sam da je to što je izletjelo bilo niže od visine vozila. Sam sam bio u vozilu. Zvao sam policiju i oca koji živi u blizini u Plominu. Vozilo se tada nije moglo koristiti već ga je trebalo odšlepati. Zbog toga smo čekali do jutra. Vozilo je odvezeno u Hyundai u Rovinj. Po polici kaska plaćen je trošak popravka. Ja sada više ne vozim taj auto. Ne sjećam se kakva je bila prometna signalizacija tada na toj dionici. Bio je mrak.“ . Na upite svjedok je odgovorio: da ne zna kojom je točno brzinom vozio, bila je to umjerena brzina; da je bio mrak, a ne može se sjetiti je li cesta bila mokra; da je na mjesto događaja došla policija i jedan gospodin iz društva koje održava cestu sa narančastim ili žutim Caddyijem; da misli da je na toj dionici ograničenje 60 km/h; da se ne sjeća je li vidio znak upozorenja divljač na cesti, prošlo je od tada pet godina; da pretpostavlja da je bilo više životinja, ali zna da je udario samo jednu životinju; da su te životinje bile u pokretu i došle su mu sa lijeve strane, prešle prometni trak i zato i pretpostavlja da ih je bilo više; da je on kad je vidio životinje započeo radnju kočenja, auto ima ESP i ABS i automatski je zakočeno, ABS je proradio; da kad je udario on nije točno vidio u što je udario, da je nakon što je krenuo kočiti auto krenuo vrludati, on je nastojao da se ne okrene i padne u jednu manju provaliju, uspio ga je zaustaviti na cesti; kada je izašao iz auta i išao prema toj životinji vidio je da je ona otprilike uz desnu stranu ceste; da zna da na toj dionici ima veprova i da treba paziti; da ne zna je li i prije toga bilo tamo naleta.

18. Svjedok FČ, policijski službenik, iskazao je: „Sjećam se da sam sa još jednim kolegom bio u noćnoj smjeni i da su nam preko veze javili da idemo na dionicu Šušnjevica – Tunel Učka zbog naleta na divljač. Kada sam došao na mjesto događaja vidio sam da je bijeli Hyundai oštećen sa prednje strane. Da su oštećen branik i drugi sastavni dijelovi. Divljač, divlja svinja bila je uz cestu. Osim vozača VČ na mjesto događaje je došao i ophodar, kao što i inače dođe radi čišćenja ceste. Što se tiče kršenja prometnih pravila od strane vozača znam da je izvršeno alko testiranje i da je rezultat bio 0,0 a vezano za ograničenje brzine tada je po mom sjećanju ograničenje bilo 80 km/h. To je inače brza cesta. Zapisnik o očevidu sastavio je moj kolega, a nisam ga ja sastavljao. Mislim da je to bio kolega HČ. “. Na upit je odgovorio da je oko četiri godine radio na poslovima prometne policije i da tamo ima naleta na divljač. Radi se o šumskom predjelu, raznom raslinju, travi i po njegovom sjećanju tamo nije bilo ograda koje bi sprečavale izlazak divljači. Divljač je bila krvava i bilo je dosta krvi na cesti. Koliko se sjeća i auto je bio dosta oštećen. Ne sjeća se je li bio postavljen znak opasnosti divljač na cesti.

19. Zakonski zastupnik tuženika LČ iskazao je: „Ja sam od 2014. predsjednik LD Zec. Mandat mi traje do ožujka 2024. Ja se ne sjećam da je itko od nas iz LD izašao na teren toga dana kad je došlo do ovog naleta na divljač. U pravilu kada dođe do naleta divljači nas onda kontaktira osiguravajuće društvo. Međutim, kako je prošlo već 5 godina ja se ne sjećam niti jesmo li mi dobili upit osiguravajućeg društva, niti da smo kakav odgovor dali kako bi se očitovali. Ne sjećam se ni je li nas netko pozvao da se preuzme divljač. Ja nisam bio na mjestu događaja, a za druge iz LD ne mogu to tvrditi.

Onaj koji je bio prije mene predsjednik LD zato jer su se već događali naleti na divljač, zatražio je, ne znam točno da li od Istarskih cesta ili Hrvatskih cesta da se postave znakovi, prometna signalizacija, mreže ali samo su postavljeni znakovi. Skupni lov ne možemo vršiti u blizini prometnice jer ona nije u sastavu lovišta. Skupni lov se vrši i zapravo smo ga dužni vršiti. To se onda radi dalje od naselja i dalje od prometnica. Skupni lov se vrši samo nedjeljom. Postoje ograničenja kada se ne smije vršiti ali u pravilu skupni lov sa psima goničima se vrši na krupnu divljač, divlje svinje kako bi se spriječile štete na usjevima.

Ponavljam to je samo nedjeljom. To nije bilo samo 2016. nego uvijek se skupni lov održava samo nedjeljom. “. Na upite je odgovorio da ako je 30. rujna 2016. bio petak i to kasno navečer, 23:00 sata, tada nije bilo aktivnosti u lovištu. Uz tu dionicu ceste nemaju lovno tehničke objekte, hranilice, pojilice koji bi divljač privlačili u pravcu ceste. Svake godine provode se inspekcijski nadzori. Jako su striktni. Lov mora biti u skladu sa lovno gospodarskom osnovom. Ako tamo piše da je za odstrjel 7 svinja ne može ih se odstrijeliti 9. Nikada u inspekcijskom nadzoru nije bilo nepravilnosti.

Teško je odgovoriti na pitanje je li broj divljači u 2016. bio u skladu sa lovno gospodarskom osnovom. Broj odstrjela je sigurno bio sukladan a broj sveukupno divljači dijelom može varirati.Teško mu je reći kada je postavljen zahtjev vezano za označavanje prometnice. To je radio njegov prethodnik pa ne zna točno kada. Oni svako toliko nazovu Istarske ceste i Hrvatske ceste da se nešto poduzme jer je očito da se radi o prirodnom koridoru. Zna da su velike investicije raditi tunel ili neki drugi objekt za prijelaz divljači ceste, ali očito je to njihov koridor.

Prije no što je postao predsjednik lovačkog društva bio je član upravnog odbora lovačkog društva.

20. Vještak prometne struke Antun Štemberger je u nalazu i mišljenju od 2. prosinca 2022. zaključio kako slijedi:

1. Do naleta osobnog vozila ,,Hyunday Elantra" reg. oznake [registarska oznaka] na divljač - vepra, koje se kretalo državnom cestom br. 5, iz smjera Vozilići prema Tunelu Učka, došlo je kod km/stupa 14 + 800 metara, na ravnom djelu ceste,

2. U trenutku prometne nesreće bila je noć, a cesta neosvijetljena, pa je vozač mogao vidjeti prostor koji je zahvaćao snop svjetla farova tj. divljač je mogao vidjeti tek kada je stupila na rub kolnika,

3. Na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi kočenja niti kretanja vozila pa se egzaktno ne može utvrditi brzina kretanja vozila prije i u trenutku naleta na divljač, pa se iskustveno, obzirom na nastalu štetu na vozilu, povrede divljači i da nije došlo do nabacivanja divljači na vozilo već odbacivanja u naprijed, može govoriti o brzini od oko 80 km/sat,

4. Pri brzini od oko 80 km/sat zaustavni put iznosio bi oko 55,2 metara, a zaustavno vrijeme iznosilo bi oko 4,07 sekundi,

5. Brzina kretanja divljači - vepra u trku iznosi prosječno oko 17,5 km/sat, te se ista brzina koristila za izračun,

6. Divljač - vepar u trenutku naleta prešao je put od oko 4,5 metara, za što je utrošeno vrijeme od oko 0,9 sekunde,

7. Trag krvi na kolniku nastao je nakon naleta na divljač i označava mjesto pada divljači na kolnik,

8. Mogućnost izbjegavanja naleta vozila na divljač bile bi sve brzine manje od 45,1 km/sat,

9. Na navedenoj dionici u trenutku štetnog događaja brzina je prometnim znakom ograničena na 80 km/sat,

10. Ukupna visina štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] je 32.736,78 kn/4.344,92 eura (str. 16 nalaza).

21. U podnesku od 21. prosinca 2022. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Ističe da je iz dopisa MUP-a PP Labin od 28. prosinca 2020. razvidno da je na dionici ceste na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio u vremenskom razdoblju od 2014. do 2016. evidentirano ukupno 14 prometnih nesreća – naleta automobila na divljač. Iz navedenog je razvidno da ta dionica ceste nije bila sigurna za prometovanje. Osobi koja upravlja dionicom ceste na kojoj se štetni događaj dogodio nije mogla ostati nepoznata činjenica da cesta nije sigurna za prometovanje, a sve obzirom na utvrđeni/evidentirani broj naleta automobila na divljač (dopis MUP-a). Unatoč tome osoba koja upravlja predmetnom cestom nije postavila bilo kakvu zaštitnu opremu. Postavlja pitanja vještaku: je li s prometno-tehničkog gledišta, a uzimajući u obzir utvrđeni broj evidentiranih prometnih nesreća naletom automobila na divljač te uzimajući u obzir opremu ceste, predmetna dionica ceste bila sigurna za prometovanje; od kuda crpi saznanje da je brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h; iz kojeg razloga je isto ograničenje smanjeno na 60 km/h; koje su to ozljede nastale na divljači temeljem kojih vještak može utvrditi brzinu kretanja vozila i je li za navedena utvrđenja vještak prometne struke kompetentan. Vještak nije utvrdio brzinu kretanja prije naleta te prije poduzimanja radnje kočenja. Vještak nije uzeo u obzir iskaz vozača/osiguranika tužitelja u kojem navodi: ...pretpostavljam da je bilo više životinja...; bile su u pokretu i došle su mi sa lijeve strane, prešle prometni trak...; ...ja sam kada sam vidio životinje započeo radnju kočenja...; ...auto ima ESP i ABS i automatski je zakočeno...; ...ABS je proradio...; ...nakon što sam krenuo kočiti auto je pomalo krenulo vrludati, ja sam nastojao da se ne okrene i padne u jednu manju provaliju..., a što sve ukazuje kako je brzina kretanja vozila prije naleta bila znatno viša od one naletne utvrđene po vještaku. Iz nalaza i mišljenja razvidno je da je vještak visinu štete utvrdio na temelju cijena iz troškovnika tužitelja tj. jedne parnične strane, što je suprotno pravilima struke/logike.

22. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. veljače 2023. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Antunu Štembergeru koji je naveo kako slijedi: „U cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenja, te se na primjedbe tuženika očitujem kako slijedi: predmetna cesta je magistralna cesta te je standardno opremljena u smislu zaštite od naleta na divljač odnosno na predmetnoj dionici je postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", a žičana ograda za takvu cestu nije standardna oprema. Naravno, da je žičana ograda bila postavljena ona bi vjerojatno spriječila prodor divljači na cesti.“.

Na upite tuženika, vezano uz sadržaj dopisa MUP-a od 28. prosinca 2020. (na strani 141 spisa), vještak je odgovorio da je moguće da je b u te tri godine evidentirano 12 prometnih nesreća naletom automobila na divljač, ali da on ne smatra da je to neko odstupanje od standarda, odnosno prosjeka kod drugih istovrsnih cesta koje prolaze uz lovišta. Na daljnje upite tuženika vještak je naveo da nije pitanje za vještaka koliko bi naleta divljači u određenom razdoblju trebalo biti evidentirano da se cesta ocijeni kao nesigurna. On je utvrdio da je brzina kretanja u vrijeme prometne nezgode bila ograničena na 80 km/h iz zapisnika o očevidu sastavljenog od strane policije, a uvidom na licu mjesta utvrđeno je da je ograničenje u vrijeme uviđaja bilo 60 km/h.

Ne zna iz kojih je razloga ograničenje smanjeno na 60 km/h, a moguće je da je ograničenje smanjeno zbog sigurnosti vezano uz nalet divljači. Ne zna da li je bilo opravdano ograničenje brzine od 80 km/h. Samo temeljem ozljeda na divljači ne može točno utvrditi brzinu kretanju vozila, ali može okvirno procijeniti brzinu. Na upit tuženika vezano uz iskaz vozača/osiguranika tužitelja u kojem isti navodi da je kočio neposredno prije naleta na divljač, vještak je naveo da on o kočenju nije našao nikakvih tragova te da iz isprava u spisu i iz oštećenja na vozilu je zaključio da nije došlo do preleta vepra preko vozila što upućuje da se vozilo nije kretalo brzinom većom od cca 70 km/h.

Ne može utvrditi naletnu brzinu vozila a ni brzinu kretanja vozila prije naleta vozila, a sve budući da nema tragova kočenja. Prilikom procjene štete uzeo je u obzir cijene iz troškovnika koji prileži spisu. On nema Autotex program kojim bi provjerio cijene dijelova koji su ugrađeni, a s obzirom na oštećenje na vozilu smatra da troškovnik odgovara oštećenjima te da se radi o realnim cijenama, a sve prema njegovom iskustvu.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Antuna Štembergera ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Nalaz vještaka je prema svom sadržaju u bitnome suglasan sa ispravama u spisu (u pogledu dinamike štetnog događaja to su zapisnik o očevidu Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin br. 511-08-25/1-12/2016 od 30. rujna 2016. na str. 26-29, službene bilješke Policijske uprave istarske, Policijska postaja Labin na str. 31, podaci o prometnoj nezgodi na str. 32, spis Policijske postaje Labin na str. 153-163 te fotografije na str. 230-234 spisa, a u pogledu visine štete to su izvid štete od 25. listopada 2016. na str. 59-63, dopis od 27. listopada 2016. na str. 64-65, račun od 27. listopada 2016. na str. 66-67, dopis na str. 68, potvrda o plaćanju od 10. studenog 2016. na str. 72, dopisi od 19. listopada 2017. i 12. lipnja 2018. na str. 73-75) te iskazima saslušanih svjedoka, a vještak je, po ocjeni suda, na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. veljače 2023. stručno, logično i argumentirao otklonio primjedbe na nalaz i mišljenje, koji je, stoga, sud u cijelosti prihvatio.

24. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Antuna Štembergera te prethodno navedenih isprava (točka 23. ovog obrazloženja) i iskaza svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači) te da je visina štete 32.736,78 kn/4.344,92 eura.

25. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (čl. 221. a ZPP-a). Na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Stoga je sud zaključio (kao i u prethodnoj presudi u ovom predmetu, posl.br. Povrv-439/2019 od 6. travnja 2025.) da tuženik te tvrdnje nije dokazao (čl. 221. a ZPP-a).

26. Vezano uz eventualnu obvezu osobe koja upravlja predmetnom cestom da postavi žičanu ogradu radi zaštite od divljači, odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

Predmetna cesta nije ni autocesta ni brza cesta pa bi, eventualno, takvu ogradu trebalo postaviti prema potrebi. Ta potreba mora biti stručno opravdana, najčešće na temelju: učestalosti sudara s divljim životinjama, prometne sigurnosti, karakteristika terena i migracijskih koridora divljači. Iako Pravilnik dopušta postavljanje ograda, Zakon o zaštiti prirode i Zakon o lovstvu jasno propisuju da se takve mjere ne smiju provoditi na način koji bi ugrozio migraciju divljih životinja, dovodio do fragmentacije staništa ili narušavao biološku ravnotežu. Naime, notorno je da bi postavljanje žičanih ograda i time sprječavanje migracije srneće divljači i divljih svinja moglo dovesti do određenih štetnih posljedica (povećanog mortaliteta, fragmentacije populacija, smanjenja genetske raznolikosti). Takve bi mjere bile suprotne su suvremenim načelima zaštite prirode i očuvanja divljih životinja te bi bilo u suprotnosti s važećim zakonima i načelima zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, pa tako primjerice:

- odredbama Zakona o zaštiti prirode čl. 5. (Priroda i njezini dijelovi su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.), čl. 6. (Očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, prirodnih staništa i divljih vrsta temeljno je načelo zaštite prirode.), čl. 8. (Zabranjene su radnje kojima se ugrožava opstanak populacija divljih vrsta ili narušava njihova staništa.), čl. 10. (Korištenje prirodnih dobara mora biti održivo i ne smije ugrožavati prirodne procese, staništa i vrste),

- odredbama Zakon o lovstvu čl. 4. (Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i uživa njezinu osobitu zaštitu.), čl. 7. (Gospodarenje divljači mora se provoditi tako da se očuva biološka i ekološka ravnoteža i spriječi fragmentacija populacija.), čl. 77. (Zabranjeno je poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do ugrožavanja migracija, smanjenja brojnosti ili genetske raznolikosti divljači.),

- odredbama Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (koji propisuje posebne mjere zaštite za određene vrste i njihova staništa, uključujući zabranu uništavanja migracijskih koridora),

- odredbama Direktive o staništima (92/43/EEZ) koje zahtijevaju očuvanje ekološke povezanosti staništa i nesmetane migracije divljih životinja.

Dakle, svako postavljanje ograda mora se uskladiti s načelima održivog gospodarenja prirodnim resursima i zaštite bioraznolikosti.

Nadalje, prije postavljanja zaštitnih žičanih ograda na ostale ceste, osobito u područjima s važnim migracijskim koridorima, potrebno je: provesti procjenu utjecaja na okoliš (PUO), konzultirati se s Državnim zavodom za zaštitu prirode i drugim relevantnim institucijama, razmotriti alternative koje bi omogućile sigurnost prometa, a istovremeno očuvale migracijske putove (npr. ekodukti, podvožnjaci, ograde s prolazima za životinje), s sve sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti okoliša (uređuje opća načela zaštite okoliša, uključujući obvezu provođenja procjene utjecaja zahvata na okoliš za infrastrukturne projekte, među kojima su i zahvati na cestama), Zakona o zaštiti prirode (propisuje zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti, očuvanje ekološke mreže i migracijskih koridora, te obvezu konzultacija s Državnim zavodom za zaštitu prirode i drugim stručnim tijelima), te podzakonskih akata (npr. Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš) koji detaljno određuju postupak PUO-a, uključujući obvezu razmatranja alternativa i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na prirodu i divljač. Dakle, na autocestama i brzim cestama, gdje je brzina vozila velika i opasnost od sudara s divljim životinjama značajna, postavljanje zaštitnih ograda je opravdano i nužno te je zakonom propisano.

Na ostalim cestama primjena ograda treba biti restriktivna i ciljano usmjerena samo na mjesta gdje je to nužno za sigurnost, uz istovremeno osiguranje migracijskih koridora.

Osim posljedica za prirodu i divljač, treba naglasiti da su državne ceste javne prometnice i njihova namjena je slobodan i siguran promet ljudi i vozila te postavljanje žičane ograde duž tih cesta zahtijeva znatna financijska sredstva (uključujući troškove izdavanja dozvola, materijal, radove, redovito održavanje i popravke, dugoročno povećanje troškova nadzora i eventualnih intervencija zbog oštećenja ograda. Uz sve navedeno, treba uzeti u obzir da postavljanje zaštitnih ograda otežava pristup zemljištima uz cestu za poljoprivredne i druge aktivnosti (kao i s tim povezane financijske i druge gubitke).

Sve prethodno navedeno treba promatrati i u kontekstu činjenice da prema Strukturi razvrstane cestovne mreže, javno objavljenoj od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u Hrvatskoj ima (od tih ostalih cesta): 7.430,50 km državnih, 9.339,40 km županijskih te 8.453,60 km lokalnih cesta.

Dakle, iako bi žičane ograde mogle smanjiti nalete divljači na cestama i time povećati sigurnost prometa, ograđivanje većeg dijela ostalih cesta (koje nisu autoceste ili brze ceste) nije pravno jednostavno niti ekološki održivo, a financijski bi bilo izrazito zahtjevno. Umjesto toga, primjenjuju se ciljane mjere poput postavljanja ograda na kritičnim dionicama, podvožnjaka i nadvožnjaka za životinje te drugih preventivnih mjera za smanjenje sudara s divljači.

Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, obveza osobe koja upravlja predmetnom cestom da postavi žičanu ogradu radi zaštite od divljači postojala bi ako bi bila opravdana temeljem relevantnih podataka koji opravdavaju postavljanje takve ograde baš na tom pojedinom dijelu ceste (u odnosu na druge dijelove ceste, na kojima to nije potrebno), a sve uzevši u obzir procjenu rizika od naleta divljači (ograde se postavljaju na dionicama gdje je učestala pojava divljači i gdje postoji povećan rizik od sudara između vozila i životinja, a takva mjesta se identificiraju analizom prometnih nesreća, migracijskih puteva divljači i lokalnih uvjeta), prometnih uvjeta (gdje je promet intenzivniji ili su brzine veće češće se postavljaju zaštitne ograde radi veće sigurnosti prometa), okoline ceste (ograde se češće postavljaju u blizini šuma, parkova prirode ili drugih područja gdje je poznata migracija divljači), tehničkih i sigurnosnih kriterija (Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama te smjernice za odabir zaštitnih ograda propisuju da se ograde postavljaju prema razini opasnosti, uvjetima prometa, brzini kretanja vozila i količini prometa) te ekološke i prostorne razloge. Odluka o postavljanju zaštitne ograde donosi se na temelju stručne procjene svih navedenih čimbenika, a cilj je optimalno uravnotežiti sigurnost prometa i očuvanje prirodnih procesa.

Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik 20. rujna 2011. postavio zahtjev (str. 100. i 101. spisa) osobi ovlaštenoj upravljati javnom cestom (ovdje Hrvatske ceste d.o.o.) za označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, u cijeloj duljini kojima ta osoba upravlja, a u granicama lovišta tuženika.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Antuna Štembergera proizlazi da je predmetna cesta magistralna cesta te je standardno opremljena u smislu zaštite od naleta na divljač odnosno na predmetnoj dionici je postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", a žičana ograda za takvu cestu nije standardna oprema.

Dopisom MUP-a, PP Labin od 28. prosinca 2020. (na strani 141 spisa) je na upit tuženika za dostavu podataka o broju evidentiranih prometnih nesreća naletom automobila na divljač na D-500 Tunel Učka-Vozilići, l.dionica, 15+200 km stup, ČepićŠ ušnjevica za 2014., 2015. i 2016. g. te postavljenoj prometnoj signalizaciji, naveo sljedeće podatke: .

1. na kolniku državne ceste D-500 koji prolazi postajnim područjem Policijske postaje Labin evidentiran je sljedeći broj prometnih nesreća:

- 2014. godine evidentirane su tri prometne nesreće i to kod 17 km + 100 metara; kod 21 km + 800 metara i kod 22 km + 200 metara,

- 2015. godine evidentirane su četiri prometne nesreće i to kod 11 km + 800 metara, kod 15 km + 800 metara, kod 18 km + 50 metara i kod 24 km,

- 2016. godine evidentirano je 5 prometnih nesreća i to kod 14 km + 600 m, kod 15 km + 200 m, kod 16. km + 600 m, kod 16. km + 900 m i kod 17. Km + 900 m; 2. prometni znak divljač na cesti u dužini 4,5 km bio je postavljen kod 15 km, 3. brzina kretanja vozila na dan 30.9.2016. bila je ograničena prometnim znakom na 80 km/h.

Na upite tuženika, vezano uz sadržaj tog dopisa, vještak Antuna Štemberger je odgovorio da je moguće da je u tri godine evidentirano 12 prometnih nesreća naletom automobila na divljač, ali da on ne smatra da je to neko odstupanje od standarda, odnosno prosjeka kod drugih istovrsnih cesta koje prolaze uz lovišta.

Uz to, iz navedenog dopisa je razvidno da se dostavljeni podaci o naletu vozila na divljač (ukupno 12 naleta u tri godine) odnose na ukupan kolnik državne ceste D- 500 koji prolazi postajnim područjem Policijske postaje Labin (kako je navedeno u točki 1. tog dopisa), a ne samo na dio na kojem se desila predmetna nesreća. Kad se uzme u obzir samo dio predmetne ceste na kojem se desila predmetna nesreća, u duljini od 2 km – udaljeno od mjesta nesreće 1 km u oba smjera – u navedene tri godine desile su se 3 nesreće naletom automobila na divljač (2015. godine jedna prometna nesreća i to kod 15 km + 800 metara, a 2016. godine dvije prometne nesreće i to kod 14 km + 600 m, te kod 15 km + 200 m), s time da se može zaključiti da je posljednja upravo predmetna prometna nesreća (u vezi koje se vodi spor, kod 15 km + 200 m). Dakle, kad se uzme u obzir samo dio predmetne ceste na kojem se desila predmetna nesreća (u duljini od 2 km – udaljeno od mjesta nesreće 1 km u oba smjera) u tri godine, osim predmetne prometne nesreće (u vezi koje se vodi spor), desile su se još dvije prometne nesreće naletom na divljač. Stoga ovaj sud prihvaća i dijeli mišljenje vještaka Antuna Štemberger da se ne radi od odstupanja od standarda, odnosno prosječnog broja naleta vozilom na divljač kod drugih istovrsnih cesta koje prolaze uz lovišta, te zaključuje, da uzevši u obzir sve prethodno navedeno u ovoj točki obrazloženja, u konkretnom slučaju nije postojala obveza osobe koja upravlja predmetnom cestom da postavi žičanu ogradu radi zaštite od divljači na dijelu ceste na kojoj se desila predmetna prometna nesreća. Vezano uz upite i primjedbe tuženika vještaku Antunu Štembergeru o tome zašto ograničenje brzine kretanja nije smanjeno sa 80 km/h na 60 km/h prije predmetne prometne nesreće, ovaj sud nalazi da to nije relevantno za meritornu odluku budući da je na temelju nalaza i mišljenja tog vještaka utvrđeno da je u konkretnom slučaju bilo moguće izbjeći nalet vozila na divljač tek kretanjem brzinom manjom od 45,1 km/sat (stoga se ni kretanjem brzinom ograničenom na 60 km/h ne bi izbjegao nalet na divljač).

27. Dakle, nesporno je da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, a sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači), da je visina štete 4.344,92 eura (32.736,78 kn), da je tužitelj na ime naknade štete na temelju suglasnosti VČ isplatio iznos od 32.684,70 kuna za popravak štete, te da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Stoga je, temeljem odredbi čl. 83. st. 1. ZL-a, čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.-1067. ZOO-a, tužbeni zahtjev prihvaćen te je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, predmetni platni nalog održan na snazi (točka I izreke presude). Budući da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od dospijeća (dana nakon što je izvršio isplatu svom osiguraniku) do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

28. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom, tužitelju je priznat sljedeći trošak: za sastav prijedloga za ovrhu 200,00 eura (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: OT), za sastav podneska od 3. veljače 2020. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za sastav podneska od 16. travnja 2020. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2020. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), za zastupanje na ročištu 16. rujna 2021. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), za sastav podneska od 20. rujna 2021. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT), za zastupanje na ročištu 15. prosinca 2021. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), za sastav podneska od 29. prosinca 2021. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT), za zastupanje na ročištu 22. ožujka 2022. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), za sastav podneska od 28. ožujka 2022. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT), za zastupanje na uviđaju 17. svibnja 2022. 450,00 eura (100 bodova po Tbr 9. t.1. te 125 bodova po Tbr 9. t.7. vezano uz Tbr 39. OT), za sastav podneska od 22. prosinca 2022. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 28. veljače 2023. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), za sastav podneska od 22. svibnja 2025. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 5. lipnja 2025. 200,00 eura (Tbr 9. t.1. OT), PDV u iznosu od 700,00 eura (Tbr 42. OT), trošak sudske pristojbe na presudu 89,83 eura, trošak svjedoka Leona Faraguna 10,62 eura, trošak svjedoka Siniše Džafića 7,96 eura, troškovi vještačenja 530,89 eura, troškovi vještaka Štembergera 64,92 eura, nastali troškovi ovršnog postupka (s PDV-om) javnobilježnička nagrada 112,29 eura i trošak poštarine 7,27 eura, ukupno 4.323,78 eura (točka II izreke).

Neovisno o tome što je sud priznao trošak zastupanja na uviđaju za zastupanje na uviđaju 17. svibnja 2022., tužiteljev punomoćnik je izbivao iz pisarnice u trajanju od 5 sata koje je „potrošio” u putu (iz Zagreba i nazad), a ne u zastupanju na uviđaju pa je stoga i taj trošak bio potreban za vođenje ovog spora. Naime, u smislu članka 155. ZPP- a, opravdan je trošak potreban za vođenje postupka trošak naknade prijevoza odvjetniku na uviđaj pa je bilo neophodno punomoćniku tuženika pri-znati troškove korištenja vlastitog automobila, a time i troškove izbivanja iz pisarnice (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž-4132/2020-2 od 19. travnja 2021. te Pž-5735/2021-2 od 9. prosinca 2021.). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka II izreke).

30. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 13. veljače 2020. u iznosu od 50,00 eura i od 11. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 eura, kao ni pripadajući im PDV u iznosu od 62,50 eura jer ti podnesci nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je, u preostalom dijelu, za iznos od 62,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III izreke).

U Pazinu, 14. srpnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP).

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.