II Kž-431/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 431/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Ileane Vinja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbama opt. K. S. i opt. H. P., podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. svibnja 2005. broj K-US-19/05 o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj dana 02. lipnja 2006. godine

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. K. S. i opt. H. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 104. st. 3. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. K. S., opt. D. M. i opt. H. P. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP nakon nepravomoćno izrečene presude, kojom su sva trojica oglašena krivima i to: K. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr., te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca, dok je H. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv tog rješenja žali se opt. K. S. po branitelju D. M., odvjetniku iz S. i opt. H. P. po branitelju Ž. L., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. K. S. i opt. H. P. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Prema izvodu iz KE, opt. K. S. je osuđivan u tijeku 2003. godine zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te 2005. godine zbog izazivanja prometne nezgode na uvjetnu osudu. Osoba je bez stalnog zaposlenja, prema tome i bez stalnih izvora sredstava za svakodnevne životne potrebe i bez imovine, a prema nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra ovisnik je o heroinu, radi čega se preporučuje i liječenje, pa sve te činjenice u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje osobitih

II Kž 431/06-3

okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi taj optuženik boravkom na slobodi ponovio istovrsno ili slično kazneno djelo.

Nadalje, nepravomoćnom presudom optuženik je oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, a predmet izvršenja djela je količina od 582,30 gr opojne droge heroin, što je velika količina naročito opasne droge, od koje se može načiniti velik broj pojedinačnih doza, kojima se prodajom na ilegalnom narko-tržištu može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, posebno mlade životne dobi, to su i po ocjeni ovog suda one posebno teške okolnosti djela zbog kojih je neophodno produljenje pritvora protiv tog optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Prema izvodu iz KE (list 81-82), opt. H. P. je od 1999. godine do 2002. godine višekratno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela i na bezuvjetne kazne zatvora, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, kao ni mjere liječenja, jer mu je, prema mišljenju vještaka, zbog ovisnosti o heroinu potrebno liječenje zatvorenog tipa, osoba je bez stalnog zaposlenja, a prema tome i bez stalnih izvora sredstava za životne potrebe i bez imovine. Sve te činjenice u svojoj ukupnosti i u odnosu na ovog optuženika su takve naravi koje upućuju na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi isti boravkom na slobodi nastavio sa činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je opravdana primjena mjere pritvora po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Kako je ovaj optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, a predmet osude je količina od 49,22 gr opojne droge heroin, kojom količinom se prepakiravanjem dobije veći broj doza za jednokratnu upotrebu, a prodajom kojih na ilegalnom narko-tržištu bi se moglo ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, posebno mlade dobi, to su u odnosu i na ovoga optuženika, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, one posebno teške okolnosti djela zbog kojih je neophodno produljiti mjeru pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Slijedom svega izloženog je i daljnja primjena mjere pritvora protiv oba optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Ispitujući žalbu u smislu odredbe iz čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede tih odredbi, a niti odredbi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pa je primjenom odredbe iz st. 3. čl. 398. ZKP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 02. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.