Rev-x-749/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 749/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. N. iz Z., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, Zadar, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2209/14-5 od 22. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014., u sjednici održanoj 1. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž- 2209/14-5 od 22. svibnja 2015. i predmet vraća na ponovno suđenje drugom vijeću tog suda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti mu na ime naknade nematerijalne i materijalne štete iznos 603.500,00 kn, te zbog umanjenja radne sposobnosti isplaćivati mu rentu te naknadu zbog tuđe pomoći i njege u iznosima pobliže naznačenim u izreci te presude, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženoj iznos 82.020,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-2209/14-5 od 22. svibnja 2015. potvrđena je prvostupanjska odluka.

Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćenjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnih troškova tužitelju, podredno njezino ukidanje uz vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 84/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osporavajući zakonitost pobijane presude tužitelj u reviziji prigovora bitnoj povredi odredaba parničnog postupka smatrajući da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a zbog čega da se takva presuda ne može ispitati. U tom pravcu revident prigovara pravilnosti ocjene iz pobijane presude da štetnik I. K. nije bio pripadnik Hrvatske vojske u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno da tužena nije bila vlasnica automatske puške kojom je I. K. ustrijelio tužitelja, zbog čega i otklanja odgovornost tužene za nastanak štete tužitelju, sve u smislu odredbe čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj: 52/91), odnosno čl. 174. i čl. 175. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

Ocjenu o tome da I. K. nije bio pripadnik Hrvatske vojske u vrijeme ozljeđivanja tužitelja (19. ožujka 1992.) drugostupanjski sud donosi unatoč utvrđenju u prvostupanjskoj presudi da je ta osoba tada bio pripadnik Hrvatske vojske, očito preocjenjujući izvedene dokaze sve u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, premda se u svojoj odluci na tu odredbu ne poziva.

Naime, tom odredbom je propisano da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice među strankama moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze.

Ova odredba ZPP-a, a koja dakle omogućava drugostupanjskom sudu da u žalbenom postupku faktično preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze, ne oslobađa drugostupanjski sud obveze primjene odredbe čl. 8. ZPP-a, a kojom je propisano: koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Polazeći od citirane odredbe, a koja dakle nalaže sudu savjesno i brižljivo ocjenjivanje izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, upitnim se za sada te teško prihvatljivim čini pravilnost ocjene iz pobijane presude o tome da I. K. nije bio pripadnik Hrvatske vojske u kritično vrijeme. U tom pravcu istaknutim argumentima od strane drugostupanjskog suda, ozbiljno se suprotstavljaju argumenti koji proizlaze iz podataka u spisu Vojnog suda Split broj K-256/92: krivična prijava podnesena od Policijske uprave Z. 20. ožujka 1992. (list 3 spisa); zahtjeva za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva u Splitu od 20. ožujka 1992. (list 1 spisa); rješenja o provođenju istrage i određivanju pritvora Vojnog suda operativne zone Split broj KIO-25/92 od 21. ožujka 1992. (list 16 spisa); iskaza I. K. od 20. ožujka 1992. (list 17 spisa); optužnice Vojnog tužiteljstva u Splitu broj Kt-309/92 od 16. lipnja 1992. (list 63 spisa); pravomoćne presude Vojnog suda u Splitu broj K-256/92 od 3. kolovoza 1992. (list 89-94 spisa); posebnog izvješća Policijske uprave Z. od 28. rujna 1992. (list 96a spisa); a prema kojima se dade zaključiti da je I. K. u vrijeme počinjenja kaznenog djela protiv tužitelja upravo bio pripadnik …. bataljuna …. brigade Hrvatske vojske. Također čini se da za ocjenu je li I. K. bio pripadnik Hrvatske vojske u vrijeme ozljeđivanja tužitelja nije zanemariti ni činjenicu da je ta osoba, a vezano za ovaj štetni događaj optužena od Vojnog tužiteljstva te potom pravomoćno procesuirana od strane Vojnog suda, dakle pravosudnih tijela nadležnih za vojne a ne civilne osobe. Teško je povjerovati da bi ova pravosudna tijela priznala I. K. status pripadnika Hrvatske vojske, a da ga on tada doista nije imao.

Proizlazi dakle da o odlučnim činjenicama za ovaj spor, a glede pripadnosti ili ne I. K. H. vojsci u vrijeme počinjenja kaznenog djela su razlozi u pobijanoj presudi za sada nejasni.

Za sada se ne može ni prihvatiti pravilnost ocjene iz pobijane presude o neodgovornosti tužene, a zbog činjenice da oružje – automatska puška kojom je tužitelj ustrijeljen navodno nije bila evidentirana kod tužene.

Za odgovornost tužene za počinjenje štete tužitelju (pod pretpostavkom da se utvrdi da je I. K. bio pripadnik Hrvatske vojske u to vrijeme) nije odlučno je li puška bila evidentirana kod tužene, već je li tužena poduzela sve potrebe i raspoložive mjere da spriječi pripadnika Hrvatske vojske da izvan službe iznosi oružje.

U smislu prethodno obrazloženog, proizlazi da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog čega je istu, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

Zagreb, 1. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.