Kžzp-6/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 6/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, odlučujući o žalbi predlagatelja M. Č. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću od 16. prosinca 2010. broj Kzp-1/10 u sjednici održanoj dana 8. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja M. Č. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Gospiću od 16. prosinca 2010. broj Kzp-1/10.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Gospiću (sada Županijski sudu u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću), odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja M. Č. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem Km-8/10, prema maloljetnom B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, u kojem predlagatelj ima svojstvo oštećenika.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu putem punomoćnika, odvjetnika I. Š. i B. V., odvjetnika iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., ne navodeći razloge zbog kojih istu podnosi. Predlaže se pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je sud prvog stupnja pravilno i osnovano zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke iz članka 27. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09.,116/10. i 122/10.-pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZS) za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ovo stoga jer žalitelj u predmetnom kaznenom postupku ima status oštećenika bez podnesenog prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva pa se tijekom tog postupka ne odlučuje o nekom njegovom pravu ili obvezi građanskopravne prirode, već samo o sumnji odnosno optužbi prema maloljetniku, zbog kaznenog djela zbog kojeg ga se tereti u predmetnom postupku. Ovakav svoj zaključak sud prvog stupnja je i valjano obrazložio, a njegovo obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a, ovlaštenik na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je ona stranka u sudskom postupku o čijem pravu ili obvezi odnosno sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo nije odlučio nadležni sud u razumnom roku. Prema tome, predlagatelj kao oštećenik stječe pravo na podnošenje zahtjeva za suđenje u razumnom roku tek podnošenjem prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, jer se do tog trenutka tijekom kaznenog postupka u kojem optužbu zastupa nadležno državno odvjetništvo, sa stanovišta zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučuje samo o sumnji ili optužbi protiv okrivljenika (u konkretnoj situaciji prema maloljetniku) zbog terećenog kaznenog djela te je samo okrivljenik ovlaštenik prava iz članka 27. stavak 1. ZS-a. S obzirom na to da predlagatelj, postupajući u svojstvu oštećenika u kaznenom postupku, nije podnio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, kao što je to već istaknuto, za sada se u tom postupku ne odlučuje o nekom njegovom pravu ili obvezi građanskopravne prirode pa mu stoga niti ne pripada pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u tijeku kaznenog postupka tek mogućnost, a ne i obveza oštećenika. No, sve dok oštećenik u kaznenom postupku ne podnese prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, u kaznenom se postupku ne odlučuje ni o kakvim njegovim pravima ili obvezama, zbog čega mu, sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a ne pripada niti pravo da u odnosu na taj kazneni postupak traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Budući da navodima u žalbi predlagatelja M. Č. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te kako, sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08. i 123/08. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na, temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), žalbu predlagatelja trebalo odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ileana Vinja, v.r.