Rev-698/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-698/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja R.D. iz Z., . ., koga zastupa punomoćnik G.B. odvjetnik iz Z., protiv tužene C.o. . d.d. Z., . ... . ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. listopada 1993. godine, br. Gž-6159/93., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. travnja 1993. godine, br. Pn-278/93., u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom dužna je tužena platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 11,672.800 HRD sa pripadajućom kamatom te naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 640.650 HRD, dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12,500.000 HRD.

Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena žalba tužene tako da je naloženo tuženoj da na ime pravične naknade za pretrpljene fizičke boli umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa od 4,000.000 HRD tužitelju isplati iznos od 2,000.000 HRD, za pretrpljeni strah umjesto ranije dosuđenog iznosa od 3,000.000 HRD isplati iznos od 1,000.000 HRD, te na ime pravične naknade za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa od 4,500.000 HRD isplati iznos od 3,500.000 HRD.

Tužitelj je pobijanom presudom odbijen sa tužbenim zahtjevom od daljnjih 5,100.800 HRD, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 518.540 HRD.

Žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te predložio da revizijski sud preinači presudu na način da tužitelju dosudi utužene iznose, iz čega proizlazi da je nezadovoljan visinom dosuđenih iznosa za sve vidove nematerijalne štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi dana 18. prosinca 1992. godine, zadobio tjelesne ozljede i to: natučenje glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice.

Iz medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja vještaka, kojemu stranke nisu prigovorile utvrđeno je da je tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta oko 8 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, dok su povremeni bolovi slabijeg intenziteta trajali 2 do 3 mjeseca.

Trpio je strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a sekundarni strah bio je jačeg intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg intenziteta 6 do 7 dana, te kasniji strah u vidu zabrinutosti za stanje zdravlja traje daljnjih 6 tjedana.

Trajne su posljedice ovih ozljeda smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem će omjeru trpjeti i duševne boli.

Po ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima pri odlučivanju o visini pravičnih naknada za sve vidove nematerijalne štete tužitelja, uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih boli i pretrpljenog straha te činjenicu da trajne posljedice ozljeda smanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10%.

Ocjenjujući iz ovih razloga da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava, valjalo je reviziju odbiti temeljem odredbe iz čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.