Gr 1-1000/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-1000/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. M.- V., odvjetnica u R., protiv protivnika osiguranja G. d.o.o. iz R., radi osiguranja novčane tražbine, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 25. studenog 2002. godine broj Ovr-1179/02 i Trgovačkog suda u Rijeci koji je taj sukob izazvao dopisom od 16. prosinca 2002. godine broj R1-30/02, u sjednici održanoj 14. svibnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Rijeci.

Obrazloženje

Općinski sud u Rijeci rješenjem od 25. studenog 2002. godine broj Ovr-1179/02 oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci.

Trgovački sud u Rijeci izazvao je sukob nadležnosti jer cijeni da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Rijeci te je dostavio predmet ovom sudu na odlučivanje u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Rijeci.

Trgovački sud u Rijeci je dana 14. veljače 2002. godine rješenjem odredio prethodnu mjeru popisom, procjenom i pljenidbom pokretnih stvari protivnika osiguranja, a sve radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja koje je rješenje postalo pravomoćno 28. veljače 2002. godine. Po pravomoćnosti tog rješenja je Trgovački sud u Rijeci provođenje izvršenja na nenovčanim sredstvima ovršenika povjerio Općinskom sudu u Rijeci sukladno odredbi čl. 19. toč. 5. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 3/94, 100/96, 131/97 i 129/00 – dalje ZS).

Općinski sud u Rijeci cijeni da nije nadležan za odlučivanje o prigovoru treće osobe protiv ovrhe ili prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe već samo za provođenje i donošenje odluka vezanih za realizaciju u provedbi ovrhe no ta njegova ocjena nije pravilna. Temeljem odredbe čl. 39. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99- dalje OZ) za provedbu ovrhe stvarno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o ovršnom prijedlogu ako zakonom nije drukčije određeno, a upravo je odredba čl. 19. st. 5. ZS predvidjela mogućnost da trgovački sud provođenje ovrhe na nenovčanim sredstvima ovršenika može povjeriti općinskom sudu. Člankom 253. OZ predviđeno je da se na osiguranje tražbine prema dijelu trećem Ovršnog zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Kraj činjenice da je Trgovački sud u Rijeci provođenje ovrhe na nenovčanim sredstvima protivnika osiguranja povjerio Općinskom sudu u Rijeci to je isti, u provedbi ovrhe, nadležan za odlučivanje o prigovoru treće osobe protiv ovrhe te o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.

Iz iznesenih razloga općinski sud se nije mogao proglasiti stvarno nenadležnim u ovom predmetu pa je riješeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 22. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 14. svibnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.