II Kž-177/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 177/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05. – ispravak; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 23. travnja 2015. broj K-21/14-182, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog M. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 4. KZ/97, na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. S. putem branitelja Z. Ž., odvjetnika iz K., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači te istražni zatvor protiv optuženika ukine ili da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

II Kž 177/15-4

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te potom pravilno isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, takav zaključak prvostupanjski sud s pravom utemeljuje na okolnostima da je protiv optuženika još 6. listopada 2011. u stadiju istrage bio određen pritvor jer je bio nedostupan, budući da je odselio sa svih sudu poznatih adresa, a da pri tome nije priopćio promjenu adrese i namjeru promjene boravišta, iako je na to bio propisno upozoren. Također je 6. listopada 2011. protiv optuženika raspisana tjeralica, koja je ostala bez rezultata, pa je protiv optuženika izdan i europski uhidbeni nalog, na temelju kojeg je i uhićen u Republici Mađarskoj 24. studenog 2013. te 3. prosinca 2013. predan Republici Hrvatskoj.

Stoga, činjenica da je optuženik u ovom kaznenom postupku sudu ponovno postao dostupan tek nakon njegovog višegodišnjeg uspješnog izbjegavanja tijela kaznenog postupka, uz činjenicu da mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo silovanja, ali i visinu kazne zatvora zaprijećene za to djelo, i prema ovom drugostupanjskom sudu ukazuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti na strani optuženika da će boravkom na slobodi pobjeći i ponovno postati nedostupan sudu. Takav zaključak, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ispravno potkrjepljuje činjenicom da je optuženikova prisutnost u postupku neophodna, s obzirom na to da u ponovljenom postupku još nije iznio svoju obranu, dok je u tijeku izvođenje dokaza na koje je ukazano drugostupanjskim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je optuženik u prethodnom postupku proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je, za sada, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, kao najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika. Naime, kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, pa tako ni mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima optuženik opetovano upire da je do sada neosuđivana osoba, državljanin Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Republici Austriji, kao ni ponovne žalbene tvrdnje da je postupak oko izvršenja zatvorske kazne maksimalno pojednostavljen između zemalja članica Europske unije u smislu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10., 81/13. i 124/13.), ne dovode u pitanje pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, a posebice ne predstavljaju nove naknadno izmijenjene okolnosti, kako to nastoji prikazati žalitelj.

Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima optuženik, ukazujući na neispravnost zaključka prvostupanjskog suda o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama,

II Kž 177/15-4

upire na povredu načela razmjernosti, tvrdnjom da se njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u trajanju 17 mjeseci pretvara u izdržavanje kazne zatvora te ističe da mu je na taj način povrijeđeno pravo na slobodu te pretpostavka nedužnosti.

Naime, cijeneći okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te dosadašnje vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, u odnosu na kaznu koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u postupku, potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora za terećeno mu kazneno djelo, u konkretnom slučaju načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno, a nisu ugrožena ni ljudska prava optuženika zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak 14/02. i 1/06.), kako to tvrdi žalitelj. Naime, unatoč pretpostavci nedužnosti optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u konkretnom slučaju, pretežu nad njegovim pravom na slobodu te je mjera istražnog zatvora razmjerna postizanju opravdanog cilja i za sada se ne može zamijeniti blažom mjerom.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić-Radaković, v.r.