Gž Ovr-2007/2016-2 · Županijski sud u Splitu

G. O.-2007/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Luki Grgatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. D. iz R., I. Z. 6, OIB ……….., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., V. L. 6/2, protiv ovršenika P. d.d. S., S. cesta 84, OIB ……………. (ranije: P. Z. d.o.o. Z., V. Š. 26), radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-4929/16 od 4. listopada 2016., dana 28. travnja 2017.,

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-4929/16 od 4. listopada 2016.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem određeno je da se nastavlja ovrha u ovom predmetu, te se ista obustavlja kao nemoguća.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ), predlažući da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da odredi da se nastavlja s postupkom ovrhe odnosno da dopusti pljenidbu i prijenos tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave po svim računima ovršenika, te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

Ovršenik nije odgovorio na žalbu ovrhovoditelja.

Žalba ovrhovoditelja je osnovana, međutim, sadržajno ne iz onih razloga koje ovrhovoditelj ističe u žalbi.

Iz stanja spisa proizlazi kako je predmetni postupak, koji se vodi u povodu pravnih sredstava ovršenika iz čl. 210. OZ-a, a koja ovršeniku stoje na raspolaganju nakon pokretanja postupka izravne naplate, pred prvostupanjskim sudom započeo 19. siječnja 2015. podnošenjem ovršenikovog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva. Navedene prijedloge ovršenik je podnio sudu nakon što je ovrhovoditelj 14. siječnja 2015. podnio Financijskog Agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave – presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3809/13 od 7. studenog 2013., čime je pokrenut postupak prisilnog ostvarenja tražbine u izravnoj naplati (postupak izravne naplate).

Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-70/15 od 26. veljače 2015., pod točkom I. izreke, proglašeni su nedopuštenim pljenidba i prijenos na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3809/12 od 7. studenog 2013., pod točkom II. izreke odgođena je ovrha pokrenuta kod FINA-e na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3809/12 od 7. studenog 2013. do pravomoćnosti odluke suda o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz točke I. izreke, pod točkom III. izreke naloženo je FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika do daljnje obavijesti suda, te je pod točkom IV. izreke određeno da će se odgođena ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena.

Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je uložio žalbu koja je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ov-68/15 od 30. studenog 2015. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-70/15 od 26. veljače 2015.

Kod takvog stanja u spisu sud prvog stupnja je pogrešno postupio kada je potom donio pobijano rješenje.

Naime, prvostupanjski sud nije mogao "nastaviti ovrhu" (ispravno postupak prisilnog ostvarenja tražbine u izravnoj naplati tj. postupak izravne naplate) jer su pljenidba i prijenos već pravomoćno proglašeni nedopuštenima, a što je, sukladno svrsi navedenog pravnog sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, trebalo imati za posljedicu okončanje tog postupka s obzirom da provedbeno tijelo (FINA) na temelju takve odluke suda vraća zaplijenjena novčana sredstva ovršeniku. U tom smislu, prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u trenutku prihvaćanja prijedloga ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od strane prvostupanjskog suda, postao je bespredmetan. Sukladno odredbi čl. 11. st. 4. OZ-a čak i prije pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda. Unatoč tome, prvostupanjski sud je u rješenju od 26. veljače 2015. "odgodio ovrhu pokrenutu kod FINA-e do pravomoćnosti odluke suda o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim", tj. do odluke o žalbi ovrhovoditelja i odredio da će se "odgođena ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena", uslijed čega je takva odluka prvostupanjskog suda, iako pravomoćna, postala neprovediva.

Stoga, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a u vezi s čl. 65. OZ-a i čl. 71. OZ-a, kada je pobijanim rješenjem "nastavio ovrhu" (ispravno izravnu naplatu) koja, unatoč sadržaju rješenja od 26. veljače 2015., de iure nije mogla biti nastavljena. Naime, proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate podrazumijeva bezuvjetan nalog provedbenom tijelu (FINA-i) vratiti zaplijenjena novčana sredstva ovršeniku u iznosu za koji su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim (u ovom slučaju za čitav iznos tražbine koja se prisilno ostvaruje u postupku izravne naplate). S druge pak strane, odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava odnosno odgoda ovrhe, sukladno odredbi čl. 65. st. 5. OZ-a, podrazumijeva neprovođenje radnji kojima se ista provodi za vrijeme trajanja odgode. Budući da su pljenidba i prijenos u ovoj pravnoj stvari proglašeni nedopuštenima nije bilo moguće niti potrebno suspendirati radnje kojima se provodi prisilno ostvarenje tražbine u postupku izravne naplate sukladno odredbama Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Posljedično, dio odluke prvostupanjskog suda od 26. veljače 2015., kojim isti određuje "odgodu ovrhe" unatoč prihvaćanju prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, postaje, kao što je ranije rečeno, neprovediv (unatoč pravomoćnosti odluke), i to stoga što je u koliziji s višom razinom pravne zaštite koju je sud pružio ovršeniku – proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je u potpunosti istom "konzumiran".

S obzirom na ranije iznesene razloge u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u vezi s dijelom pobijanog rješenja kojim je prvostupanjski sud "nastavio ovrhu u ovom predmetu", ovaj sud smatra da nije bilo mjesta niti posljedičnoj "obustavi ovrhe zbog nemogućnosti" jer je postupak izravne naplate okončan pravomoćnošću rješenja kojim je prvostupanjski sud pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenim. Dakle, kada je prvostupanjski sud, nakon pravomoćnosti rješenja kojim su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim, pobijanim rješenjem prvo "nastavio ovrhu", da bi nakon toga istu "obustavio kao nemoguću", povrijedio je odredbe ovršnog materijalnog prava, čl. 71. i 72. OZ-a, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, pravomoćnošću rješenja kojim su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim postupak izravne naplate se smatra okončanim, te se nakon toga ne može nastaviti (čl. 71. OZ-a), niti obustaviti (čl. 72. OZ-a).

Imajući na umu ranije izloženo, kao i činjenicu da prema stanju spisa proizlazi kako FINA još nije vratila zaplijenjena novčana sredstva ovršeniku, prvostupanjski sud će radi otklanjanja nepravilnosti u provedbi postupka izravne naplate, sukladno svojoj ovlasti iz čl. 10. st. 5. OZ-a, zaključkom dati nalog provedbenom tijelu (FINA-i) da sva zaplijenjena novčana sredstva u postupku izravne naplate na temelju predmetne osnove za plaćanje vrati ovršeniku, a bez donošenja novog rješenja odnosno ponovnog odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Nadalje, odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka, ovaj sud je stava kako isti nije osnovan, pa i bez obzira što je žalba ovrhovoditelja osnovana, a uvažavajući sveukupno stanje spisa, te osobito činjenicu da je u predmetnom postupku, koji se vodio u povodu pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, u cijelosti uspio ovršenik.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 28. travnja 2017.

SUDAC

Luka Grgat, v.r.