Rev-1980/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1980/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., koga zastupa M. G., odvjetnik iz Lj., protiv tuženice S. b. iz S., Poslovna jedinica M., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 2. ožujka 1990. br. Gž 3393/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 25. rujna 1989. br. P 350/89, u sjednici održanoj dana 12. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati na ime kamata iznos od 3.728 dinara i 8 para (37,288.053 prijašnjih dinara) zajedno s kamatama i parničnim troškom. Naprotiv tužitelj je obvezan tuženici naknaditi parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tužiteljevoj tvrdnji u reviziji drugostepeni sud je po odredbi čl. 373. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ocijenio navode njegove žalbe koji su od odlučnog značaja.

Nije sporno da su stranke zaključile 17. listopada 1985. godine ugovor o oročavanju deviznog štednog uloga od 35.292 DM uz kamatnu stopu od 12,5% time da su. isto tako ugovorile da u slučaju stupanja na snagu novih odredbi ugovorne odredbe treba s tim odredbama automatski uskladiti.

Kako je nakon zaključenja tog ugovora zaključen samoupravni sporazum banaka o politici kamatnih stopa kojim je navedena kamatna stopa smanjena, to je tuženica na temelju ugovora bila ovlaštena smanjiti kamatnu stopu.

Stoga su nižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati na ime kamate razliku izmedju ovako smanjene kamatne stope (6,6, 5,5 7,5 i 3,5) i stope od 12,5%, ocijenili kao neosnovan.

Ti sudovi su takodjer ocijenili tužiteljev prigovor da u konkretnom sporu ne dolazi do primjene Odluka o ocjeni ustavnosti i zakonitosti odredbe čl. 41. st. 2. Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa i odredbe čl. 4. st.

2. Samoupravnog sporazuma o izmjenama i dopunama Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa ("Sl. list SFRJ" br. 39/88), te ga s pravom ocijenili kao neosnovan i zato ga odbili navodeći za to valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i tužitelja na njih upućuje.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio isplatu spomenute razlike na ime kamata na glavnicu od prije navedenog iznosa tj. 35.292 DM, koji iznos je i naveden u ugovoru o oročavanju, i to u iznosu od 37,298.053 prijašnjih dinara, koji zahtjev u toku postupka nije povisio. Stoga je drugostepeni sud s pravom odbio njegov žalbeni prigovor, a koji prigovor tužitelj ponavlja i u reviziji, da je pored navedenog iznosa DEM oročio i druga devizna sredstva na koje mu takodjer pripada ugovorena kamata.

Iz navedenih razloga su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija nije osnovana te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.