I Kž-639/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 639/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 25. travnja 2008. godine br. K-112/07, u sjednici održanoj 29. listopada 2008. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženika P. B. i D. K. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 25. travnja 2008. godine br. K-112/07, proglasio je krivima opt. P. B. i D. K. zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 71/06) i na temelju istih zakonskih propisa osudio ih na kazne zatvora u trajanju od po tri (3) godine svakog od optuženika, u koje im je na temelju čl. 63. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt. P. B. od 11. kolovoza 2007. godine pa nadalje, a opt. D. K. od 12. kolovoza 2007. godine do 16. kolovoza 2007. godine i od 12. prosinca 2007. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 82. KZ-a od optuženika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelima i to: od opt. P. B. u iznosu od 1.500,00 kn, a od opt. D. K. u iznosu od 1.750,00 kn.

I Kž 639/08-6

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika se oduzima droga i predmeti navedeni u izreci pobijane presude, što će se sve po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP) optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračuna.

Protiv te presude žali se opt. P. B. po braniteljima V. L. i Ž. V., odvjetnicima iz S. i osobno (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u pravnoj kvalifikaciji i optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju. Traži da se o sjednici vijeća izvijesti branitelj.

Optuženik D. K. žali se po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže da se branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 7. srpnja 2008. godine br. KŽ-DO-1185/08, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, a u odsutnosti optuženika koji su u pritvoru i imaju branitelje, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njihova nazočnost bila svrhovita, te u odsutnosti branitelja optuženika koji nisu pristupili, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženik B. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, koju zakonsku odredbu "parafrazira", ali ne obrazlaže u čemu nalazi ostvarenje navedene postupovne povrede.

Optuženik K. ističe postupovnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP-a koju nalazi u spajanju spisa koji se vodio protiv opt. K., sa ovim kaznenim predmetom, pa je iskaz B., koji je dao kao optuženik različit od onog kojeg je dao kao svjedok u spisu koji je spojen i u kojem ne tereti opt. K.. Smatra da se ne može prihvatiti kao relevantan iskaz opt. B. koji je dao kao osumnjičenik, prije nego što je došlo do spajanja spisa. Ujedno postavlja hipotetsko pitanje da li je taj iskaz zakonit dokaz, jer je opt. B. naveo da je taj iskaz dao pod pritiskom i sugestijom policije, čime ukazuje i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.

Protivno žalbenim navodima opt. K., nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje.

Naime, sud prvog stupnja je izvršio spajanje spisa sukladno zakonu, čl. 29. st. 6. ZKP- a, jer sud može odlučiti da se provede jedinstven postupak i donese jedna presuda i kad je više

I Kž 639/08-6

osoba okrivljeno za više kaznenih djela, ali samo ako između počinjenih kaznenih djela postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Kada je sud prvog stupnja utvrdio da te okolnosti postoje, opravdano je odlučio da se provede jedinstveni postupak. Kako su kazneni postupci spojeni pravilno je prvostupanjski sud izdvojio iskaz B. koji je dao kao svjedok, rješenjem od 17. siječnja 2008. godine br. Kv-963/07 (list 78 do 79 spisa), jer jedna osoba ne može biti u istom kaznenom postupku u dva različita svojstva, kao optuženik i kao svjedok. Iskaz B. koji je dao kao svjedok ne egzistira u spisu i nije predmet ocjene suda, pa su navodi žalbe o njegovom sadržaju irelevantni za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom kaznenom predmetu.

Iz navedenog razloga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje opt. K..

Nije osnovana niti žalba zbog postupovne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, jer opt. B., kada na glavnoj raspravi mijenja iskaz u odnosu na onaj, dan u istražnom postupku, nije učinio uvjerljivim da bi na iskaz pred istražnim sucem bio prisiljen od strane djelatnika policije. Poslije tog navoda, na izričit upit suda, je iskazao da nije bio prisiljavan na iskaz kod istražnog suca, pa stoga nije prihvatljiva žalba opt. K. da bi ta obrana opt. B. bila nezakonit dokaz.

S obzirom na sve navedeno, nisu osnovane žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se pozivaju optuženici, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nisu osnovane žalbe optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opt. B. navodi da mu se nije moglo staviti na teret ništa osim onoga što je on priznao i što je potkrijepljeno materijalnim dokazima, dok opt. K. u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ustrajava u negiranju krivnje koja da nije potvrđena niti jednim provedenim dokazom. Obojica optuženika tvrde da je pronađena droga bila za njihove osobne potrebe.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo zaključak o krivnji, ne prihvaćajući obrane optuženika koje se sada ponavljaju u žalbama, da je droga bila namijenjena za osobnu konzumaciju, a ne za daljnju preprodaju odnosno da ju nisu prodavali.

Naime, u obrani koju je dao opt. P. B. pred istražnim sucem priznaje da je od svog poznanika po imenu D. kupio "ecstasy", drogu s kojom je zatečen na trajektnom pristaništu i da ju je namjeravao prodavati na otoku B., kao i onu ranije kupljenu. Opisao je kako je kupovao drogu, po kojoj cijeni, po kojoj cijeni ju je prodavao, te naveo razloge iz kojih je to činio. Naveo je i broj mobitela osobe od koje je drogu kupovao za daljnju prodaju, te ga vrlo detaljno opisao, a nije sporno da opis odgovara opt. K..

Navedena obrana je potvrđena i provedenim dokazima, na temelju kojih je sud prvog stupnja utvrdio da navedeni broj mobitela pripada upravo opt. D. K., da su kontaktirali putem

I Kž 639/08-6

mobitela, kako to proizlazi iz ispisa prometa telekomunikacijskog priključka, na način i učestalo, kako je to upravo uobičajeno za kontakte u svezi prodaje opojnih droga.

Osim toga, komparativnim vještačenjem droge oduzete od oba optuženika utvrđeno je da ima iste sastojke. Brojnost tableta nađenih kod optuženika, te činjenica da nisu ovisnici, kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, već da samo povremeno i rijetko uzimaju drogu, opovrgava dodatno njihove obrane da je droga bila namijenjena za osobne potrebe.

Takvi zaključci suda prvog stupnja doneseni na temelju provedenog dokaznog postupka nisu s uspjehom osporeni u žalbama optuženika, u kojima neuspješno polemiziraju s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

Sve provedene dokaze žalba opt. K. nastoji osporiti svaki za sebe, naprosto ih negirajući, međutim sve provedene dokaze treba cijeniti, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, što je sud prvog stupnja i učinio i na temelju takve ocjene utvrdio činjenično stanje, koje kao pravilno i u potpunosti utvrđeno prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja.

S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije, nije osnovana žalba niti zbog povrede kaznenog zakona koju optuženici ističu kao tzv. posrednu povredu, navodeći da bi djelatnost optuženika trebalo pravno označiti kao onu iz čl. 173. st. 1. KZ-a u čemu nisu u pravu iz gore iznijetih razloga.

Optuženici se žale i zbog odluke o kazni, smatrajući izrečene kazne prestrogima, iako su one na granici donjeg minimuma zapriječene kazne za odnosno kazneno djelo. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, a na neke druge koje ne bi bile cijenjene ne ukazuju ni žalitelji. Nalazi ih i pravilno ocijenjenima budući sve olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika ne opravdavaju njihovu ocjenu kao osobito olakotnih okolnosti i slijedom toga ne opravdavaju niti primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne.

U osobno podnesenoj žalbi opt. B. ističe da ima bolesnu majku, međutim, obiteljske prilike su cijenjene kao olakotna okolnost optuženicima, a to nije okolnost koja bi opravdavala blaže kažnjavanje, kao što to nije niti tvrdnja optuženika da ga po izlasku iz zatvora očekuje posao.

S obzirom na navedeno, izrečene kazne, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, su adekvatne za ostvarenje svrhe kažnjavanja pa stoga nisu prihvaćene žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženik K. se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi navodeći da ju nije trebalo oduzeti jer da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo pa nije bilo osnova za navedenu mjeru, dok opt. B. taj žalbeni osnov ne obrazlaže iako ga navodi u uvodu žalbe.

I Kž 639/08-6

Kako su optuženici proglašeni krivima za inkriminirana kaznena djela ispravno je donesena i odluka o oduzimanju imovinske koristi, jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom.

Prvostupanjski sud je opširno obrazložio na koji način je došao do iznosa te koristi, pa se žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude u tom dijelu, da se ne bi bespotrebno ponavljalo.

Pronađena droga oduzeta je od optuženika u skladu sa zakonom.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.