I Kž-565/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-565/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Erike Kocijančić, Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika – I-opt. S. M., II- opt. Ž. L., III-opt. B. K. i IV-opt. Ž. C., podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 23. lipnja 2000. godine, broj: K-39/95, u sjednici održanoj 19. prosinca 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. S.M. i Ž.L. ukida se u cijelosti prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe I-opt. S.M. i II-opt. Ž.L. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivima I-opt. S.M., II-opt. Ž.L., III-opt. B.K.i IV-opt. Ž.C., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, opisanog u njezinoj izreci. Na temelju istog zakonskog propisa imenovani su osuđeni i to I-opt. S.M. i II-opt. Ž.L. svaki na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C., svaki na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude sva četvorica optuženika putem branitelja M.P., odvjetnika u Z., podnijeli su zajedničku žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa, vratio ih je Vrhovnom sudu podneskom od 29. rujna 2000. godine, broj: DOKŽ-1223/00, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije.

Žalba je osnovana.

III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C. su u pravu kada se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je, barem za sada, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da su počinili predmetno kazneno djelo na način opisan u izreci prvostupanjske presude. Prije svega, iz rezultata provedenog postupka, za sada ne proizlazi zaključak o postojanju zajedničkog umišljaja na ubojstvo oštećenika M.B., jer sama prisutnost III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C. inkriminiranom događaju sama po sebi ne upućuje i nije dovoljan dokaz za njegovo postojanje.

Naime, prvostupanjska presuda temelji se uglavnom na iskazu svjedoka C.B., supruge ubijenog M.B.. Prema njezinom iskazu inkriminirane zgode u njihovu kuću upala su devetorica naoružanih muškaraca, neki u vojnim, a drugi u policijskim uniformama, od kojih je prepoznala četvoricu optuženika, koje je inače poznavala od ranije. Od njezinog muža su tražili oružje, a kada je on rekao da ga nema, II-opt. Ž.L. ga je više puta pljusnuo tako da je oštećenik pao na pod. Zatim su ga odvukli u dvorište i tu nastavili tući nogama i kolcem i to najviše Ž.L. i S.M.. U odnosu na III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C. izričito je iskazala da su oni stajali u dvorištu, da nisu ništa imali u rukama i nije vidjela da su oni udarali njezinog muža. Zbog toga je dvojbena pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako su i III-opt. B.K. i IV- opt. Ž.C. počinili inkriminirano kazneno djelo samo zato što su bili u grupi sa I-opt. S.M. i II- opt. Ž.L. i u njihovoj neposrednoj blizini, dok su oni, ova dvojica, tukli oštećenika.

Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C. supočinitelji predmetnog kaznenog djela, jer da su se suglasili s postupcima I-opt. S.M. i II-opt. Ž.L., samo zato što su bili s njima u istoj grupi. Iz izloženog vidljivo je da je činjenično stanje u odnosu na III-opt. B.K. i IV-opt. Ž.C. sada pogrešno utvrđeno, pa je prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 388. st. 1. i 4. ZKP trebalo u cijelosti ukinuti, jer je činjenični opis djela u njezinoj izreci jedinstven za sve optuženike, pa se dio presude u odnosu na I-opt. S.M. i II-opt. Ž.L. ne može izdvojiti bez štete za pravilno suđenje. Zbog navedenog njihove žalbe su zasada bespredmetne.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan raspraviti sporna pitanja na koja je ukazao ovaj drugostupanjski sud u ovoj odluci. Ponovno izvedene dokaze treba savjesno ocijeniti, svaki pojedinačno i u svezi s drugim dokazima, te na temelju takve ocjene dokaza utvrditi pravno relevantno činjenično stanje za donošenje nove pravilne i zakonite presude koju treba valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 19. prosinca 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.