Gzz-15/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-15/03-2

Rev-2012/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz S., koju zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije Splitsko-dalmatinske po ovlaštenju Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, radi isplate i izmjene ugovora, odlučujući o reviziji tuženice i o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 1998. godine, broj Gž-2457/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. listopada 1998. godine, broj II P-1053/97, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Utvrđuje se da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženici naloženo da plati tužiteljici iznos od 9.040,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. srpnja 1997. godine, a ujedno je prihvaćen i dio tužbenog zahtjeva kojim se nadomješta izmjena odredaba ugovora o kupoprodaji stana broj:19271 od 5. prosinca 1995. godine, u sadržaju navedenom u izreci prvostupanjske presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a posebno kako se navodi "zbog pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je protiv iste drugostupanjske presude podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, dok na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovorila.

Podneskom broj: DOG –143/99, koji je upućen ovom sudu faxom dana 28. siječnja 2003. godine, Državno odvjetništvo je odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti, što je sukladno odredbi čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 399. i 349. st. 2. ZPP, pa je ta okolnost utvrđena rješenjem.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na eventualne druge povrede postupka u reviziji se posebno ne ukazuje.

Među strankama nisu sporne činjenice, tj. da su dana 15. prosinca 1995. godine sklopile ugovor o prodaji stana u S., I.J. broj 3 za cijenu od 147.347,84 kn s obročnom otplatom, koja je utvrđena u skladu s tada važećim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 44/94, 47/94 i 58/95), s tim što je tim ugovorom tužiteljica otkupila i 16,72 m[2] tzv."viška" stambenog prostora bez odobrenog popusta. Sporno je među strankama samo pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na povrat dijela kupovne cijene i na izmjenu ugovora tako da bude u skladu s propisima, a s obzirom na činjenicu da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 1997. godine, broj: U-I-697/1995 ukinuta, između ostalog, odredba "članka 9.koji se odnosi na članak 20a." Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 58/95). Tuženica smatra da tužiteljica na to nema pravo, jer prema čl. 21 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 13/91), koji je bio na snazi u to vrijeme, ukinuti zakon odnosno zakonska odredba prestaje važiti danom objave odluke Ustavnog suda, a uklanjanje posljedica koje su nastale u provođenju ukinutog zakona moguće je ako je nečije pravo povrijeđeno pojedinačnim aktom donijetim na temelju ukinutog zakona ili drugog propisa (čl. 23. toga Zakona), a što ugovor o prodaji stana nije.

Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da nije odlučno to što ugovor o prodaji stana nije pojedinačni akt. Ukinute odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (čl. 20a. i čl. 8. st. 4.) bile su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i prije nego što su ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (prije 29. siječnja 1997.), pa dakle i u trenutku kada su stranke zaključile ugovor o prodaji (5. prosinca 1995.). Te zakonske odredbe je Ustavni sud i ukinuo baš zbog toga što su bile protivne Ustavu Republike Hrvatske. Odlukom o ukidanju samo su uklonjene protuustavne zakonske odredbe koje su to bile i do trenutka ukidanja. Stoga su odredbe ugovora u dijelu u kojem je utvrđena cijena stana ništave u smislu odredbe čl. 103. i 105. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, /3/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO). Ništavost odredbe o ugovorenoj višoj cijeni stana (sukladno tada važećoj, ali protuustavnoj zakonskoj odredbi) ne povlači ništavost i samog ugovora (arg. iz čl. 105. st. 1. ZOO) jer je otkupna cijena stana propisana i samim tim je određena kao bitni element ugovora o prodaji.

Kada je ugovorena veća cijena od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika (čl. 463. ZOO). Utvrđeno je, a to nije ni sporno, da je tužiteljica isplatila 9.040,73 kn više od cijene koju bi bila dužna platiti prema propisima, a ne uzimajući u obzir ukinute protuustavne zakonske odredbe, pa ima pravo zahtijevati i da joj se ta razlika vrati, a jednako tako ima pravo zahtijevati da se odredbe ugovora o cijeni stana usklade s cijenom koja je propisana. Dio izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno da presuda nadomješta aneks ugovora o prodaji stana samo određuje cijenu koja je propisana, a što revidentica ne dovodi u pitanje.

Valjalo je zbog toga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.