Legislator Case Law & Legislation
Rev-315/1993-2 AI generated

Croatian Supreme Court quashes lower court decisions due to procedural error and misapplication of law regarding traffic accident liability.

Case Number Rev-315/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of the Republic of Croatia quashed both lower court decisions and remanded the case for retrial before a different panel. The plaintiff sought damages for a traffic accident where his son lost control due to glare and gravel, but lower courts dismissed liability for the opposing driver and the road authority. The court found a significant procedural violation because the lower courts failed to examine the road authority's contribution to the accident, despite evidence of gravel on the road and a prior criminal conviction for the same incident. Consequently, the case was sent back to the first instance for a new trial where all parties' responsibilities must be properly assessed.

Legislator headnote

AI generated

Articles 354(2)(13) and 394(1) of the Civil Procedure Act; The court must quash lower court decisions if a significant procedural violation prevents the examination of a party's liability, requiring remittal for a new trial to ensure a complete factual and legal assessment.

Keywords

AI generated
traffic accident liability significant procedural violation remittal for retrial road authority negligence civil procedure law joint and several liability misapplication of law

Cited Legislation

AI generated
Article 354(2)(13) of the Civil Procedure Act
Article 394(1) of the Civil Procedure Act
Article 395(2) of the Civil Procedure Act
Article 192 of the Obligations Act

Cited Case Law

AI generated
Općinski sud u Slavonskom Brodu, br. K-353/88 od 26. 10.1988.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 315/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorda Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz G.. kojeg zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik iz S.. B., protiv 1. tuženika C. o. d.d. Z., F. S.. B. i 2. tuženika H. c. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 9. svibnja 1991. br. Gž-665/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 4. ožujka 1991. br. P-1618/90, u sjednici održanoj dana 28. travnja 1994.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se obje nižestupanjske odluke - presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 9. svibnja 1991. br. Gž-665/91 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 4.ožujka 1991. br. P-1618/90 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

0 troškovima revizijskog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, da se prvotuženu zajednicu osiguranja i drugotuženo poduzeće za ceste solidarno obveze da mu isplate 120.992 HRD sa zakonskim kamatama na ime naknade štete.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

Protivne stranke nisu odgovorile na reviziju, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji. Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete nastale na osobnom vozilu tužitelja SB 372-41 u prometnoj nezgodi dana 15.9.1987. godine u kojoj je tim vozilom upravljao sin tužitelja koji je prema navodima tužbe ulazeći s vozilom u blagi zavoj bio zaslijepljen od dugih svjetala nepoznatog vozila koje je dolazilo iz suprotnog pravca te radi toga udario u hrpu tucanika koja se dijelom nalazila na kolniku, tako da je izgubio kontrolu nad vozilom i prešao na lijevu stranu te udario u most gdje se prevrnuo sa vozilom koje je tom prigodom oštećeno.

Niži sudovi odbili su tužbeni zahtjev protiv oba tuženika kao neosnovan, jer su našli, da je nezgodu prouzrokovao isključivo sin tužitelja koji da je upravljao kritične zgode vozilom tužitelja vozeći neprilagođenom brzinom, pa ukoliko je bio zaslijepljen svjetlima vozila iz suprotnog pravca - nije zbog neprilagođene brzine mogao smanjiti brzinu kretanja svojeg vozila odnosno po potrebi zaustaviti to vozilo, već je izgubio kontrolu nad vozilom zbog Čega je skrenuo u desno, a potom sletio sa vozilom na lijevu stranu kolovoza. Kod toga niži sudovi smatraju, da hrpa tucanika koja se djelomično nalazila na kolovozu nije mogla utjecati na kretanje vozila tužitelja, odnosno nije bila u uzročnoj vezi sa gubitkom kontrole na vozilu sina tužitelja.

Ovaj revizijski sud nalazi, da su niži sudovi spomenute odlučne činjenice utvrdili uz ostvarenje one bitne procesne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) na koju revident nesumnjivo sadržajno upućuje, a pri tome su i pogrešno primijenili materijalno pravo na one činjenice koje su pravilno utvrdili u postupku.

Naime, prihvaćajući iskaz sina tužitelja u dijelu u kojem on tvrdi, da je bio zaslijepljen dugačkim svjetlima vozila iz suprotnog pravca, niži sudovi smatraju, da je sin tužitelja bio dužan smanjiti brzinu ili stati sa vozilom kako bi izbjegao vožnju "na slijepo" odnosno gubitak kontrole nad vozilom što je točno, ali pri tome niži sudovi zanemaruju doprinos vozača nepoznatog vozila koji je također nepravilno postupio kada prema tvrdnji sina tužitelja, koju niži sudovi ne otklanjaju - nije smanjio svjetla pri mimoilaženju sa vozilom tužitelja, što je po ocjeni ovog suda nesumnjivo moglo dovesti do gubitka kontrole nad vozilom od strane sina tužitelja - imajući pritom u vidu i njegov nesumnjivi doprinos nastanku štete kako je već 'utvrđen u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K- 353/88 od 26. 10.1988. godine kojom je sin tužitelja oglašen krivim i osuđen zbog izvršenja kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa - ugrožavanjem javnog prometa iz čl. 163. st. 1. i 3. tadašnjeg KZSRH - upravo u povodu štetnog događaja koji je opisan u tužbi.

U tom kaznenom postupku sin tužitelja je osuđen, jer je utvrđeno, da je noću navedene zgode 15. IX 1987.godine propustio prilagoditi brzinu kretanja spomenutim vozilom, te je stoga naletio na hrpu šljunka na desnoj bankini, nakon čega je sletio u lijevi odvodni kanal. Kod toga niži sudovi utvrđuju, da postojanje šljunka (tucanika) na kolniku nije moglo utjecati, da sin tužitelja izgubi kontrolu nad vozilom, jer da se radilo o neznatnoj količini tucanika, iako je saslušan sudski vještak prometne struke izričito iskazao, da je postojeći tucanik na kolovozu mogao utjecati na nastanak prometne nezgode, pa izneseni razlozi zbog kojih niži sudovi ne prihvaćaju nalaz i mišljenje sudskog vještaka u tom dijelu nisu jasni i razumljivi, a stoga niti zaključak nižih sudova u dijelu u kojem otklanjaju utjecaj postojeće hrpe tucanika na korisnoj površini kolnika na nastanak prometne nezgode, pa je u tom dijelu glede navedene odlučne činjenice ostvarena ona bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.13. ZPP, zbog koje nije bilo moguće ispitati nižestupanjske presude u odnosu na drugo-tuženika, te je stoga valjalo pozivom na čl. 394. st. 1. ZPP kao i na odredbu čl. 395. st. 2.ZPP obje nižestupanjske presude ukinuti u odnosu na oba tuženika i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugo vijeće.

U nastavku postupka sud prvog stupnja bit će dužan otkloniti počinjenu bitnu povredu te predmet ponovno raspraviti i odlučiti o tužbenom zahtjevu time, da će uzeti u obzir do sada utvrđeni nesumnjivi doprinos sina tužitelja nastanku štete (po osnovu čl. 192. Zakona o obveznim odnosima) te pri tome posebno ocijeniti odgovornost svakog tuženika za nastalu štetu tužitelju i to u odnosu na prvotuženu Zajednicu osiguranja imajući u vidu ponašanje vozača nepoznatog vozila, a u odnosu na drugotuženo poduzeće za ceste imajući u vidu utjecaj tucanika na kolniku na nastanak prometne nezgode, a pritom će sud prvog stupnja raspraviti i ocijeniti primjerenost visine postavljenog odštetnog zahtjeva, što dosada nije bilo raspravljeno u postupku pred nižim sudovima.

U Zagrebu, 28. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.