Croatian court overturns lower court ruling on statute of limitations for unjust enrichment claim due to procedural error.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Split overturned the District Court's dismissal of a claim for unjust enrichment, ruling the lower court erred on the statute of limitations. The plaintiff argued she discovered the debt in 2018, interrupting the five-year limitation period, while the defendant claimed the claim was time-barred since 2010. The appellate court found the lower court failed to properly address the interruption of the limitation period, constituting a serious procedural violation.
Legislator headnote
AI generatedČlankom 371. ZOO-a; Člankom 210. i 214. ZOO-a: Potraživanje za vraćanje stečenog bez osnove zastarijeva u roku od 5 godina, no podnošenje tužbe unutar tog roka prekidaju tijek zastare.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-224/17-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja: B. L. J., B., N. zastupana po punomoćniku B. M. odvjetnik u Z., protiv tuženika: V. V. OIB: …, iz S., S. D., Vlasnik obrta V. M., za popravak i trgovinu motornim vozilima T., P. radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem 54 P-6130/15 od 11. studenog 2016. dana 7. rujna 2018.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice, ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem 54 P-6130/15 od 11. studenog 2016. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 5.982,91 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. kolovoza 2005. pa do isplate, te kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.106,25 kuna.
Protiv citirane presude žali se tužiteljica pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači, podredno ukine.
Tuženik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijana presuda.
Žalba je osnovana.
S obzirom na označenu vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava, prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.982,91 kuna na ime dijelova i radova na njenom vozilu koje je tuženik istoj ispostavio.
Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon što je utvrdio: da tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.982,91 kuna na ime dijelova i radova na njenom vozilu koje je tuženik istoj ispostavio, a koji dijelovi su pogrešni i stari; da se tuženik protivio ističući da je tužiteljici u njeno vozilo ugrađen zamjenski polovni dio; da je nesporno da je dana 25. kolovoza 2005. tužiteljica temeljem vučne službe dovela svoje vozilo marke Ford KA kod tuženika kao ovlaštenog servisera za ford vozila gdje je tuženik istoj zamijenio bobinu i modul te joj ispostavio račun za ugrađene dijelove i radove od 5.982,91 kuna; da je tužiteljica zbog istih smetnji zbog kojih je i došla kod tuženika za zamjenu odnosno otklanjanje kvara na svom vozilu morala ponovno kod ovlaštenog servisera u B. izvršiti popravak i koji popravak je ista izvršila dana 7. rujna 2005. i 14. rujna 2005. da je provedeno vještačenje po ovlaštenom vještaku za cestovni promet B. B. koji je u svom nalazu i mišljenju iskazao da je modul koji je ugrađen u servisu V. motors primjeren i odgovara konkretnom automobilu i hardverski i softverski ali je neispravan; da je tužiteljica podneskom od 19. studenog 2015. uredila tužbeni zahtjev pozivajući se na stjecanje bez osnove, a tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja jer se radi o novo postavljenom tužbenom zahtjevu nakon više od 10 godina od dana kada je tužiteljica tuženiku isplatila utuženih 5.982,91 kuna; da je prvostupanjski sud prihvatio prigovor tuženika te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti jer je podnesen nakon proteka roka od 5 godina; da je tužbeni zahtjev tužiteljice do 19. studenog 2015. za isplatom temeljem računa od 25. kolovoza 2005. također u zastari jer je tužbom ustala 30. kolovoza 2010. a zastara potraživanja je nastupila 25. kolovoza 2010.
Člankom 210. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi .
Člankom 214. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Potraživanje iz osnova stečenog bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, propisanog odredbom članka 371. ZOO-a.
U konkretnom slučaju, isticanjem zahtjeva u podnesku od 19. studenog 2015. nije promijenjena činjenična osnova tužbe, niti je došlo do preinake tužbenog zahtjeva u smislu promjene njegove istovjetnosti. Naime, tužiteljica je podnošenjem tužbe koju je uputila preporučenom pošiljkom dana 25. kolovoza 2012. (list 2 M spisa) prekinula tijek zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate stečenog bez osnove prema odredbama članka 210. i članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), kojeg je primijeniti temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
U ovom slučaju, tužiteljica je saznala za svoje potraživanje u trenutku kad joj je ispostavljen račun od strane tuženika 25. kolovoza 2018. odnosno računi popravka od 7. rujna 2005. i 14. rujna 2005. kada je i mogla zahtijevati isplatu isticanjem kondicijskog zahtjeva.
Stoga, kako je tužiteljica već u tužbi podnesenoj 25. kolovoza 2010. zahtijevala isplatu temeljeći svoj zahtjev na činjeničnoj osnovi koju tijekom postupka nije izmijenila, upravo podnošenjem tužbe unutar zakonskog roka od 5 godina tužiteljica je prekinula tijek zastarijevanje.
Iz iznesenih razloga prvostupanjski sud je pogrešno prigovor zastare istaknut od strane tuženika ocijenio osnovanim, te pogrešno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće nije iznio razloge osnovanosti istaknutog zahtjeva obzirom na proveden vještačenje po vještaku za cestovni promet i motorna vozila, u kontekstu propisanih zakonskih pretpostavki za traženje vraćanja stečenog bez osnove, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11.
Zbog iznijetih razloga je, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 467. ZPP-a, žalba prihvaćena, pobijana presuda ukinuta, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U Splitu, 7. rujna 2018.
Sutkinja:
Tihana Pivac, v.r.