I Kž-1127/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1127/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 294. st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 1. prosinca 2010. broj Kv-154/10, u sjednici održanoj 26. siječnja 2011. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. C.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđenika D. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 1. prosinca 2010. broj Kv-154/10, Županijski sud u Sisku, u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora izrečene stranom sudskom presudom, utvrdio je da je osuđenik D. M. zbog jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz čl. 294. st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 373. st. 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, presudom Općinskog suda u Sarajevu od 1. srpnja 2004. broj K-416/04, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 6. listopada 2005. broj Kž-368/04, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od … 2004. do … 2004. Osim navedenog, osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera

inskog suda u Sarajevu broj

oduzimanja predmeta i to fotokopija rješenja o nasljeđivanju Opć … od … 2003. i osobna karta R. S. S. … na ime N. M.

I Kž 1127/10-4

Osuđenik je obvezan oštećenicima isplatiti, na ime imovinskopravnih zahtjeva, iznose pobliže navedene u izreci pobijane presude. Ujedno je osuđenik oslobođen plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka.

Utvrdivši da su ispunjenje sve pretpostavke iz sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima između Republike Hrvatske i Federacije BiH, te iz Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, prvostupanjski sud je osuđenika D. M. proglasio krivim za predmetna kaznena djela, a koja odgovaraju kaznenim djelima prijevare iz čl. 224. st. 1. u vezi čl. 61.KZ za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, te krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, da bi potom osuđenik, uz primjenu odredbe čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od … 2004. do …2004. godine.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik D. M., po braniteljici S. D., odvjetnici u P. Žalba je podnesena zbog odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu tako da osuđeniku izreče blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis, 17. siječnja 2011. pod brojem KŽ-DO-43/11, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja pisano mišljenje u kojem žalbu osuđenika smatra neosnovanom i predlaže da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kazni, žalitelj ističe brojne olakotne okolnosti za koje smatra da opravdavaju izricanje blaže kazne. Tako posebno naglašava okolnost da je do sada neosuđivana osoba, da je kazneno djelo iskreno priznao, a za počinjeno da je izrazio kajanje. Tvrdi, uz navedeno, da će mu boravak u zatvoru onemogućiti izvršenje obveze naknade štete oštećenicima, što bi, po žalitelju trebala biti glavna svrha kažnjavanja.

Ovi su žalbeni navodi neutemeljeni. Naime, u skladu s odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima domaći sud izvršava pravomoćnu presudu u odnosu prema sankciji koju je izrekao strani sud, na način da presudom izriče sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske, što nadalje znači da je u pravilu vezan i visinom kaznene sankcije koju je izrekao strani sud, osima ako bi visina kazne nadilazila zakonom propisane okvire kazne predviđene domaćim zakonodavstvom. Budući da je sud prvoga stupnja kazne odmjerio u okviru zakonom propisanih kazni za predmetna kaznena djela domicilnim kaznenim zakonom, to se žalba osuđenika zbog odluke o kaznenoj sankciji ukazuje neosnovanom.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda donesena u tzv. postupku egzekvature, a pritom ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379.

I Kž 1127/10-4

st. 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.