Gž-1380/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1380/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. d.o.o. B. na M., OIB: ..., zastupanog po zz i direktoru K. P., a ovaj po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv ovršenice S. S. iz Republike Slovenije, 1230 D., P., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: 65 Povrv-287/2017-5 od 23. kolovoza 2017., 2. listopada 2018.,

r i j e š i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: 65 Povrv- 287/2017-5 od 23. kolovoza 2017.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz P. pod poslovnim brojem: Ovrv- 5331/16 od 8. prosinca 2016. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je ovršni prijedlog odbačen. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, isto pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ovrhovoditelj navodi da mu nije dostavljeno kompletno pečatirano rješenje, da prvostupanjski sud nije bio ovlašten donijeti pobijano rješenje nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl.

57. i čl.

58. Ovršnog zakona, da je u drugim postupcima u istim pravnim stvarima pravna praksa sudova različita, da je neosnovano pozivanje na pravno stajalište iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-419/16-4 od 15. ožujka 2017., da je temeljem odredbe čl.

54. st.

2. ZPP-a u predmetnom postupku nadležan hrvatski sud, a mjesna nadležnost suda da se određuje prema području gdje je nastala obveza, da je nadležnosti javnih bilježnika utemeljena na nacionalnim propisima, a ne na Uredbi br. 1215/2012 i da se onda nadležnost javnih bilježnika ne može ocjenjivati primjenom navedene Uredbe, da nije jasno temeljem čega je zaključeno da bi postupanje javnog bilježnika u konkretnom slučaju bilo nezakonito i da je prvostupanjski sud nezakonito donio pobijano rješenje, da pravnu prazninu glede mjesne nadležnosti za osobe koje nemaju prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj je trebalo popuniti analognom primjenom ZPP-a o nadležnosti za osobe koje nemaju opće mjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj i nadležnost utvrditi prema području gdje je obveza nastala, da i pravna teorija smatra da su pravomoćna rješenja o ovrsi ovršiva na području Republike Hrvatske, da općinski sudovi nisu ovlašteni nadzirati i preispitivati odluke javnih bilježnika, da je pogrešno pozivanje na primjenu odredbi čl. 279. st.

1. i čl.

38. Ovršnog zakona, da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ukidati rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu već isključivo nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa ovrhovoditelj predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se održe na snazi platni nalozi sadržani u rješenjima o ovrsi, a ovrhovoditelj potražuje i trošak žalbe.

Žalba ovrhovoditelja je dostavljena na odgovor ovršenici.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

U predmetnom postupku na prijedlog ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice S. S. iz R. S., D., javni bilježnik u P., N. K., pod poslovnim brojem: Ovrv-5331/16 8. prosinca 2016. je donijela predloženo rješenje, a protiv toga rješenja ovršenica je podnijela pravodoban prigovor nakon čega je javni bilježnik predmet dostavio prvostupanjskom sudu koji je donio sada pobijano rješenje.

Nadležnost javnih bilježnika u postupcima ovrhe i osiguranja je bila određena Ovršnim zakonom ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ), a glede određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave njihova nadležnost je bila propisana odredbom čl. 279. st. 1. OZ-a, po kojoj je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

Iz navedenog onda proizlazi da javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za osobe (ovršenike) koje nisu sa prebivalištem ili sjedištem u jedinici područne (regionalne) samouprave sjedišta javnog bilježnika (uz izuzetak primjene st. 2. čl. 279. OZ-a, a što nije u konkretnom slučaju), a kako ta nadležnost nije utemeljena ni na nekom drugom propisu, to onda doista javni bilježnici nisu nadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave za osobe (ovršenike) koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i ta se nadležnost ne može ustanovljavati analogijom ili slično, pa kada se odbacuje prijedlog za ovrhu koji je podnesen protiv ovršenika koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali nema prebivalište ili sjedište na području jedinice područne (regionalne) samouprave sjedišta javnog bilježnika, to je onda takav prijedlog protiv ovršenice, koja isto tako nema prebivalište ili sjedište na području jedinice područne (regionalne) samouprave sjedišta javnog bilježnika, trebalo odbaciti primjenom odredbe čl. 279. st. 3. OZ-a, a kako je to učinio i prvostupanjski sud.

Isto tako, prvostupanjski sud je bio ovlašten da i nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dakle, nakon što je prihvatio svoju nadležnost za donošenje toga rješenja da preispituje takovu odluku javnog bilježnika i kada je utvrdio da isti nije bio nadležan da donese rješenje kojim se to utvrđuje i kojim se ukidaju poduzete radnje od strane neovlaštenog tijela pa je osnovano i ukinuo platni nalog sadržan u tom rješenju o ovrsi i isti odbacio pa je žalba ovrhovoditelja neosnovana i u tom dijelu.

Glede žalbenih navoda ovrhovoditelja o različitoj sudskoj praksi u takovim pravnim situacijama, valja navesti da je ta praksa doista i bila različita, ali da je prvostupanjski, a i ovaj sud "vezan" samo pravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, a izvjesno je da će doći i do ujednačavanja pravne prakse nakon što su na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 29. ožujka 2018. o tim pitanjima zauzeta pravna shvaćanja na kojima pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i da javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenici nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Su IV- 148/2018 od 29. ožujka 2018.)

Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

Odluka o troškovima žalbe ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 2. listopada 2018.

Sudac

Zoran Šarić, v.r.