Uzp-156/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 156/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja F. K. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 17. svibnja 2007., dana 27. lipnja 2007.,

r i j e š i o j e:

I Upravni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl.br. Us-9157/2003 u roku od tri (3) mjeseca, računajući od dana primitka ovog rješenja.

II Predlagatelju F. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetsto) kuna.

III Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 17. svibnja 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05, 16/07-ZS), navodeći da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske 10. listopada 2003. pokrenuo upravni spor protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, klasa: 140-02/03-01/OB, ur.broj: 341-99-03/1-03-11144 od 28.08.2003. koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us- 9157/2003 i u kojem predmetu odluka još nije donesena.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9157/2003 te očitovanja Upravnog suda od 31. svibnja 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01- dalje: Ustav):

- da je predlagatelj 10. listopada 2003. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb radi poništenja njegovog rješenja klasa: 140-02/03-01/OB, ur.broj: 341-99-03/1-03- 11144 od 28.8.2003. te se postupak kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us-9157/2003;

- da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br.Us-9157/2003-2 od 28. kolovoza 2003., dostavljena tužba i prijepis osporenog upravnog akta tuženiku na odgovor;

- da je tuženik 10.prosinca 2003. dostavio odgovor na tužbu;

- da predmet do danas nije riješen.

Prema prednjim utvrđenjima, proizlazi da je od podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske 10. listopada 2003., do dana donošenja odluke u ovom predmetu 27. lipnja 2007., postupak pred Upravnim sudom Republike Hrvatske trajao ukupno 3 (tri) godine, 8 (osam) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, posebno imajući u vidu potpunu neaktivnost suda koji, nakon što je 10.prosinca 2003.zaprimio odgovor tuženika, nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

Po ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja bi okolnost mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a s druge strane, predlagatelj svojim ponašanjem nije pridonio duljini trajanja tog sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja te mu dosuditi primjerenu naknadu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. lipnja 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.