Rev-1422/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1422/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz K., koju zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženice T. B. L. iz R., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3268/08-3 od 19. siječnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Krku broj P-1083/05 od 5. svibnja 2008., 3. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. F. iz K., … suvlasnica 92/542 cijele grč. 115/2 u g.t. 2 z.k.ul. 179 k.o. G. u površini od 92 m .

II. U smislu članka 126. i 127. ZV-a u svezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tužene T. B. L. iz R., … na ime tužiteljice u odnosu na nekretninu navedenu u stavku I. izrijeke ove presude.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Uvaženjem žalbe tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1083/05 od 5. svibnja 2008. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. F. iz K., … suvlasnica 92/542 cijele grč. 115/2 u gruntovnom tijelu 2 z.k.uloška 179. k.o. G. u površini od 92 m[2] .

II. U smislu čl. 126. i 127. a u svezi čl. 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenos prava vlasništva s imena tužene na ime tužiteljice u odnosu na nekretninu navedenu u st. I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti.“

II. Tužiteljica je dužna tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn.“

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. stavak 1. podstavak 3. i 4. u svezi članka 373.a Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji je također navela da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. stavak 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu ili drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zatražila naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

U ovom parničnom postupku vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kuna pa protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti redovnu reviziju u smislu vrijednosnog kriterija propisanog naprijed citiranom odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice pa nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP.

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud tu odluku donio na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP. Zbog navedenog u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.

Budući da je tužiteljica je u reviziji navela da podnosi reviziju i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP revizijski sud je odlučivao o izvanrednoj reviziji tužiteljice.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju kad je podnesena izvanredna revizija moraju biti ispunjene zakonske (formalne) pretpostavke da bi revizijski sud uopće mogao pristupiti ocjeni osnovanosti revizije, odnosno upustiti se u ispitivanje je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Da bi izvanredna revizija bila dopuštena potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: u reviziji revident mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ispitujući navode iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da tužiteljica, iako je u reviziji istaknula da podnosi izvanrednu reviziju, u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Naprotiv, predmetna revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, pri čemu se navodi revidentice svode na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, revizijski sud se, odlučujući o izvanrednoj reviziji, ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident u reviziji propusti određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.

To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP te da prema ocjeni ovoga suda predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer prema ocjeni ovoga suda isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 3. srpnja 2015.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.