Kž-eun-30/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 30/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe D. A. zbog kaznenih djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona Talijanske Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 20. lipnja 2016., broj Kir-eun-1/16 (Kv-eun-2/16), u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2016.

r i j e š i o je:

Odbija se žalba tražene osobe D. A. kao neosnovana

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 20. lipnja 2016., broj Kir-eun-1/16 (Kv- eun-2/16) je, na temelju članka 29. stavak 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10, 81/13, 124/13 i 25/15 – u daljnjem tekstu: ZPSKS-EU) odobrena predaja tražene osobe D. A. T. R. na temelju europskog uhidbenog naloga koji je izdao Prvostupanjski istražni sud u Firenci, broj 13101/13 R.G.N.R. i broj 10741/14 RG GIP od 13. travnja 2015., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela sudjelovanja u prouzrokovanju stečaja iz članka 110. Kaznenog zakona Talijanske Republike, članka 223. stavak 2. točka 2. Zakona o stečaju Talijanske Republike te članka 3. točka d) Zakona broj 146/2006 Talijanske Republike, počinjenog na način da je tražena osoba:

- protupravnim radnjama uzrokovala stečaj tvrtke S. P. s.r.l., koji je sud u Firenci oglasio 20. – 26. ožujka 2013. tako da je otpustio sve djelatnike, ali je nastavio sa istom djelatnošću preko bosanske tvrtke S. E. d.o.o., a radi se o transnacionalnom kaznenom djelu počinjenom od srpnja do listopada 2012. u Italiji, ali sa značajnim posljedicama u Bosni i Hercegovini, a djelo je počinila zločinačka organizacija, na način da je:

A) za kazneno djelo iz članka 110. Kaznenog zakona Talijanske Republike, članka 223. stavak 1. točka 2. Zakona o stečaju Talijanske Republike i članka 3. točka d) Zakona broj 146/2006, u međusobnom dogovoru A. D. kao jedinstveni upravitelj, S. D., kao stvarni upravitelj, tvrtke F ... s.r.l. od 20. do 26. ožujka 2013. uzrokovali stečaj tvrtke. Tvrtka je završila s poslovanjem tako da su otpušteni svi djelatnici dana 31. srpnja 2012., a dio trgovačke djelatnosti je dana 08. listopada 2012. dan u najam tvrtki I … s.r.l. koja je osnovana 17. svibnja 2012. Pravni zastupnik te tvrtke postao je G. A., administrativni direktor tvrtke S. s.r.l., koja je onda zaposlila sve otpuštene djelatnike tvrtke pod stečajem i nastavila s trgovačkom djelatnošću proizvoda bosanske tvrtke S. E. d.o.o., dok su učešće u bosanskoj tvrtki dana 30. srpnja 2012. prodali za 1.600.000,00 eura. Taj novac nije nikada isplaćen, a kao garancija poslužile su bosanske mjenice koje se nisu mogle unovčiti. D. A., bivši djelatnik tvrtke pod stečajem, posudio je svoje ime za obavljanje protupravne djelatnosti i time postao sudionik u počinjenju kaznenog djela. Tvrtki S. E. d.o.o. prodana su tehnička sredstva i roba u vremenu od 01. siječnja 2012. do 02. kolovoza 2012. i tako joj je povećan prihod od 3.036.466,11 eura na 9.544.640,10 eura. Osim toga tvrtki S. E. d.o.o. prodana su tehnička sredstva i roba koju su namjerno kupili prije stečaja te su na taj način prevarili dobavljače s kojima su dogovorili plaćanja na rate (S. s.r.l.: roba u vrijednosti od 264.000,00 eura koja je bila dostavljena 2. kolovoza 2012., J. I. s.r.l.: pet viličara i metalni regali za skladištenje u vrijednosti od 205.000,00 eura dostavljeni od svibnja do kolovoza 2012.; B. C. s.r.l.: roba u vrijednosti od 39.852,30 eura iz točke F optužnice, N. C. s.p.a.: dva viličara u vrijednosti od 48.000,00 eura plus PDV što se vidi iz računa od 30. lipnja 2012.) u vremenu od lipnja do kolovoza 2012. preko S. C. s.r.l. u kojoj je S. D. bio jedinstveni upravitelj i jedini član. Osim toga financirali su S. E. d.o.o. za 1.684.000,00 eura tako da su od 01. kolovoza 2012. do 11. rujna 2012. prebacili novac po ugovoru sastavljenom od 02. kolovoza 2012. Radi se o transnacionalnom kaznenom djelu jer je bilo počinjeno u Italiji, ali sa značajnim posljedicama u Bosni i Hercegovini. Djelo je počinila zločinačka organizacija.

B) za kazneno djelo iz članka 110. Kaznenog zakona Talijanske Republike, članak 216. stavak 2. Zakona o stečaju Talijanske Republike i članak 3. točka d) Zakona broj 146/2006, jer su u međusobnom dogovoru A. D., kao jedinstveni upravitelj, S. D., kao stvarni upravitelj, tvrtke F. … s.r.l. pod stečajem, bivša S. P..r.l. koji je Sud u Firenci oglasio od 20. – 26. ožujka 2013., otuđili:

- tehnička sredstva i robu u vrijednosti od 10.072.000,00 eura tako da su ih prebacili u svoju tvrtku S. E. d.o.o.;

- 1.684.000,00 eura tako da su te novce prebacili na svoju tvrtku S. E. d.o.o.;

- 1.600.000,00 eura tako da su svoj dio tvrtke prodali D. A. iako im on to nije platio, u dogovoru sa D. A. koji je bio fiktivni vlasnik S. E. d.o.o., a u ime A. D. i S. D..

Radi se o transnacionalnom kaznenom djelu jer je bilo počinjeno u Italiji, ali sa značajnim posljedicama u Bosni i Hercegovini. Djelo je počinila zločinačka organizacija.

Navedenim rješenjem predaja tražene osobe D. A. odobrena je uz slijedeće uvjete:

- da Talijanska Republika vrati traženu osobu D. A. u Republiku Hrvatsku radi eventualnog izdržavanja sankcije izrečene u Talijanskoj Republici za kaznena djela za koja je odobrena predaja,

- da tražena osoba D. A. bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje ne smije biti kazneno gonjen niti se protiv njega smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja za druga kaznena djela, ne smije biti predan drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za druga kaznena djela i ne smije biti izručen trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

Također je određeno, na temelju članka 35. stavak 1. ZPSKS-EU, da će po pravomoćnosti rješenja o predaji, predaju tražene osobe D. A. nadležnim tijelima Talijanske Republike izvršiti djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba D. A. po branitelju D. G., odvjetniku iz P., bez oznake žalbene osnove no razlozima navedenim u žalbi argumentira žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Na temelju odredbe članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske. U pisanom očitovanju državni odvjetnik je naveo da žalbu tražene osobe smatra neosnovanom i predložio je njezino odbijanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe tražene osobe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe ZPSKS- EU. Neosnovano žalitelj ističe da je činjenični opis radnji izvršenja kaznenih djela za koje je tražena njegova predaja, neprecizan. Upravo suprotno, opis kažnjivog ponašanja sadržan u europskom uhidbenom nalogu Prvostupanjskog istražnog suda u Firenci, broj 13101/13 R.G.N.R. i broj 10741/14 RG GIP od 13. travnja 2015., koji je prenesen u izreku pobijanog rješenja sadrži detaljne radnje svakog od okrivljenika, koji su postupali u okviru zločinačke organizacije kao i opis uloge i doprinosa svakog od supočinitelja u ostvarenju inkriminiranih djela. Žalitelj je označen kao supočinitelj, čime je određen stupanj njegovog sudioništva, što u ostalom niti ne osporava, navodeći da je posudio odnosno dopustio ostalim supočiniteljima da se služe njegovim imenom u provođenju svoje nakane. Na temelju takvog opisa činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o djelima počinjenim u okvirima zločinačke organizacije te da je posljedica tih radnji prouzročenje stečaja, koja djela su sadržana i u domaćem Kaznenom zakonu (Narodne novine br.125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11) – članak 328. zločinačko udruženje i članak 249. prouzročenje stečaja, a za svoj zaključaj je dao jasno, cjelovito i valjano obrazloženje.

Potpuno je promašen prigovor žalitelja da Zakon broj 146/2006 Talijanske Republike predstavlja postupovni propis. Naime, navedeni zakon uređuje ratifikaciju i provedbu Konvencije i Protokola Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, usvojene od strane Generalne skupštine 15. studeni 2000 i 31. svibnja 2001. u Talijanskoj Republici, što je vidljivo iz teksta priloženog žalbi. Članak 3. d) Zakona broj 146/2006 koji je naveden u europskom uhidbenom nalogu određuje definiciju transnacionalnog kriminaliteta, kojim se smatra onaj počinjen u jednoj državi, ali ima značajne učinke u drugoj državi, što je u skladu s činjeničnim navodima europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog istražnog suda u Firenci. Treba naglasiti da su navedena konvencija i njezini protokoli potvrđeni Zakonom o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece te Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojima se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 14/2002) i stupili su na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 29. rujna 2003. te predstavljaju dio domaćeg zakonodavstva.

Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zapreke predaji iz članaka 20. i 21. ZPSKS-EU jer je kaznenim djelima počinjenim 2013. prouzročena znatna šteta, a za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina prema domaćem pravu, pa nije nastupila zastara kaznenog progona. Žalitelj nije u skladu s domaćim pravom bio osuđen niti amnestiran u Republici Hrvatskoj, a niti je bio osuđen u drugoj državi članici, kao ni u trećoj državi za isto kazneno djelo pa prema tome za to djelo nije niti mogao izdržavati kaznu zatvora. Činjenicu da je protiv njega obustavljena istraga pred Okružnim tužilaštvom u Banja Luci i to za kaznena djela povrede tuđih prava i neizvršenja sudske odluke, žalitelj će isticati pred sudom u Italiji gdje se vodi kazneni postupak jer je taj sud nadležan za odluku radi li se o istim inkriminacijama te eventualno presuđenoj stvari. Osim toga, istaknuta okolnost nije propisana kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u člancima 20. i 21. ZPSKS-EU.

Polemiziranje žalitelja s inkriminacijama navedenim u europskom uhidbenom nalogu i ocjena osnovanosti okolnosti kaznenih djela koja su mu stavljena na teret nisu odlučne u postupku povodom europskog uhidbenog naloga jer sud države izvršenja naloga ne sudi u konkretnom predmetu već predajom omogućava nadležnom sudu u drugoj državi članici da provede kazneni postupak u kojem će raspraviti sve činjenice koje čine bitna obilježja inkriminiranih djela kako bi donio konačnu odluku.

Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni prigovor da rješenje nije dostatno obrazloženo te da nije u potpunosti utvrđeno koja djela su žalitelju stavljena na teret europskim uhidbenim nalogom.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/11, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo niti da je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu tražene osobe kao niti povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pa je na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb 12. srpnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.