Rev-1033/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1033/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.T. iz Z., J. .., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C.osiguranje d.d. Z., Trg b.J. J. …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7394/94-2, s kojim je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1994. godine, br. Pn- 6442/93., na sjednici održanoj dana 26. kolovoza 1998. godine,

presudio je i riješio je:

Prihvaća se revizija djelomično u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete, pa se preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7394/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1994. godine, br. Pn-6442/93. i sudi:

Tuženik C. osiguranje d.d. Z., dužna je tužitelju I.T. iz Z., J. …, platiti svotu od 93.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kroz vrijeme od 12. svibnja 1994. godine do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, dok se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom za svotu od 72.000,00 kn. Revizija se odbacuje kao nedopuštena u odnosu na rješenje, odnosno naknadu štete po osnovu pružanja tuđe pomoći i njege te parnični trošak.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je sa svojom presudom od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7394/94-2 potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenih bolova, pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljenog straha gdje je ta šteta dosuđena s viškom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen, dok je s rješenjem istog broja i datuma u odnosu na dio odbijajućeg dijela presude i u odnosu na novčanu naknadu imovinske štete po osnovu pružanja tuđe pomoći i njege, kao i u odnosu na parnični trošak presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji tužitelj tvrdi, da su mu nižestupanjski sudovi dosudili preniske svote na ime naknade štete, kako po osnovu novčane naknade neimovinske štete, tako i po osnovu tuđe pomoći i njege. U odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete sudovi nisu imali u vidu nalaz i mišljenje vještaka, dok je visina naknade imovinske štete po osnovu pružanja tuđe pomoći i njege bez osnova utvrđena po slobodnoj ocjeni suda. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju. Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) radi očitovanja nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, dok je nedopuštena u odnosu na novčanu naknadu imovinske štete po osnovu pružanja tuđe pomoći i njege, kao i u odnosu na parnični trošak. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, ovaj sud nije ispitivao, budući da razlog za izjavljivanje revizije, prema sadržaju revizije nisu bile bitne povrede odredbi ZPP, već samo pogrješna primjena materijalnog prava.

Ovaj sud smatra da je ostvaren revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP samo djelomično u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti. Prema motrištu ovoga suda, nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.). Tužitelj je dobio ozljede u 37 godini života, dakle u životnoj dobi u kojoj se opravdano može očekivati još puno godina pune životne aktivnosti. Kako su teške ozljede koje je tužitelj dobio imale za posljedicu ukupno smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 35%, to su s obzirom na dob u kojoj ih je tužitelj dobio i godine kroz koje će tužitelj, što se može opravdano očekivati, osjećati tu smanjenu sposobnost, posljedice te smanjene aktivnosti tužitelja naročito ga pogađaju. Zbog toga ovaj sud smatra da je svota od 50.000,00 kn dosuđena na ime novčane naknade neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 50.000,00 kn preniska, i uvjerenja je, da bi tek svota od 78.000,00 kn bila primjerena pretrpljenoj šteti i skladu s uobičajenom praksom utvrđivanja visine novčane naknade te vrste neimovinske štete.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačio presude nižestupanjskih sudova dosuđujući tužitelju novčanu naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u svoti od 78.000,00 kn, dok je reviziju odbio kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete po osnovu pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, budući da tu nije ostvaren revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava, odnosno budući da su dosuđene svote po tim osnovama primjerene pretrpljenoj šteti i u skladu su s uobičajenom praksom utvrđivanja visine novčane naknade tih vrsta neimovinskih šteta.

U smislu čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda s kojim je postupak pravomoćno dovršen. S rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjskog suda od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7394/94-2 postupak nije pravomoćno dovršen u odnosu na naknadu štete za pružanje tuđe pomoći i njege te trošak, jer je s tim rješenjem ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 1994. godine, br. Pn-6442/93. u dijelu s kojim je djelomično odbijena, a djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za tuđu pomoć i njegu, kao i u odluci o parničnom trošku, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zbog toga je u smislu čl. 392. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 26. kolovoza 1998.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)