Rev-59/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 59/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. H. iz K., 2. mldb. S. H. i 3. mldb. Z. H., oboje zastupanih po majci i zz M. H., a ove zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika O. Z. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. kolovoza 2001. godine, br. Gž-763/01., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 2001. godine, br. P- 7/00., u sjednici održanoj dana 10. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je u toč. 1. izreke tuženiku isplatiti I-tužiteljici iznos od 156.000,00 kn, II-tužiteljici iznos od 46.400,00 kn te tužitelju pod 3. iznos od 44.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose tekućom od 23. ožujka 2001. godine, pa do isplate te im ujedno svima solidarno isplatiti parnični trošak u iznosu od 14.853,10 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U toč. II. izreke tužitelji su odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena tužba tužitelja i tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena u odnosu na I-tužiteljicu M. H. tako što je tuženiku naloženo I-tužiteljici na ime naknade za pretrpljene fizičke boli isplatiti iznos od 25.000,00 kn, na ime naknade zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 80.000,00 kn i na ime naknade za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn sve sa zakonskom kamatom počam od 23. ožujka 2001. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Ujedno je I-tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete s naslova pretrpljenih fizičkih boli, smanjene životne aktivnosti i pretrpljenog straha. Istom je presudom djelomično odbijena žalba tužitelja i tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u odnosu na II-tužiteljicu mldb. S. H. u dijelu kojim joj je dosuđena naknada za fizičke boli u iznosu od 20.400,00 kn i za smanjenu životnu aktivnosti u iznosu od 11.000,00 kn sa zakonskom kamatom kao i u dijelu kojim je ova tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za ove oblike naknade štete.

Istom je presudom djelomično usvojena žalba tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena u odnosu na II-tužiteljicu u dijelu kojim joj je dosuđena naknada za pretrpljeni strah tako što je po toj osnovi tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 8.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2001. godine do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu štete za pretrpljeni strah II- tužiteljica je odbijena.

Djelomično su odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, pa je isto tako prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na III-tužitelja u dijelu kojim mu je dosuđena naknada štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 19.400,00 kn, za smanjenu životnu aktivnost u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskom kamatom kao i u dijelu kojim je III-tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za ove oblike štete.

Djelomično je usvojena žalba tuženika, pa je preinačena gore navedena prvostupanjska presuda u odnosu na III-tužitelja tako što je tuženiku naloženo ovome tužitelju na ime naknade za pretrpljeni strah isplatiti iznos od 8.000,00 kn sa zakonskom kamatom počam od 23. ožujka 2001. godine do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom je dijelu za pretrpljeni strah III-tužitelj odbijen. Rješenjem suda prvog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na sve tužitelje u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege i na ime troškova odlaska liječniku kao i u odluci o parničnom trošku, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa su predložili da se nižestupanjske presude preinače tako što bi se u cijelosti ili bar u znatno većem dijelu udovoljilo tužbenom zahtjevu tužitelja i obvezalo tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa troškom revizije.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) sukladno čl. 386. ZPP-a, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren kako istaknuti revizijski razlog, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je I-tužiteljica u štetnom događaju od 26. rujna 1998. godine nastradala u prometu, kada je pretrpjela povrede i posljedična stanja traumatskog šoka, prijelom donjeg dijela desne natkoljenice i to višeivernih, sa zahvaćenim zglobom koljena, otvoreni prijelom obje kosti donjeg dijela lijeve podlaktice, prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti sa zahvaćenim zglobom koljena bez pomaka, prijelom lijeve lisne kosti u području gležnja bez pomaka, prijelom 4. rebra lijeve strane prsišta, te potres mozga kao i veliku ranu čeonog i potiljnog dijela glave. Utvrđeno je da je desna noga tužiteljice ostala kraća za 3,5 cm te da su kretnje savijanja u desnom koljenu blaže ograničene tako da postoje znakovi blaže nestabilnosti desnog koljena i smanjenje kretnji volarne fleksije u desnom ručnom zglobu za cca polovicu opsega. Utvrđeno je da je kod tužiteljice zaostao i ožiljak u području vanjske strane desne natkoljenice i koljena u dužini 25 cm, ožiljak u području čeono-potiljnog dijela desne strane glave dužine 12 cm, te ožiljak u donjem dijelu lijeve podlaktice u području palčane kosti 5 cm, te u području lakatne kosti 6 cm. Slijedom zaostalih posljedica zadobivenih povreda utvrđeno je da je tužiteljici smanjena životna aktivnost za 20%.

Slijedom takvih utvrđenja, pobijanom presudom nije na štetu tužiteljice dosuđen iznos od 80.000,00 s naslova smanjenja životne aktivnosti s obzirom na utvrđeni stupanj ovog smanjena i posljedice kojima će tužiteljica biti izložena.

Utvrđeno je da je tužiteljica zbog ovog povređivanja trpjela boli prilikom samog ozljeđivanja, a potom i zbog operativnih zahvata te u fazi i rehabilitacije i to jake u trajanju od pet dana, srednje jake 30 dana i slabe još daljnja tri mjeseca.

Utoliko se nalazi da je dosuđena naknada od 25.000,00 kn po ovoj osnovi primjerena.

Tužiteljica je prilikom povrjeđivanja pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, ali kratkog trajanja, nakon čega je ušla u fazu šoka zbog kojeg je bila potpuno nesvjesna 24 sata pa je nakon oporavka svijesti došlo do pojave sekundarnog straha jakog intenziteta u trajanju od slijedeća tri dana, srednjeg intenziteta slijedećih sedam dana, te manjeg intenziteta slijedećih mjesec dana. Tužiteljica je trpjela i strah prije operacije kao i kasni strah zbog zabrinutosti za ishod liječenja kao i ishod liječenja svoje djece, ali koji strah nije ostavio trajnih posljedica.

Slijedom tako utvrđenog trajanja ali i intenziteta pretrpljenog straha nalazi se primjerenom dosuđena naknada tužiteljici u iznosu od 12.000,00 kn, po ovoj osnovi.

U odnosu na II-tužiteljicu utvrđeno je da je i ona u ovoj prometnoj nezgodi zadobila teške tjelesne povrede i to prijelom lijeve natkoljenične kosti s pomakom ulomka, zbog čega je operirana i nakon čega je zaostao i postoperacijski ožiljak s vanjske strane lijeve natkoljenice duljine 22 cm.

Utvrđeno je da je II-tužiteljica zbog ovih povreda trpjela fizičke boli jakog intenziteta u vremenu od 72 sata, srednje jakog intenziteta 15 dana, a slabog intenziteta 40 dana i potom još povremeno dva mjeseca.

Slijedom takvih utvrđenja primjerenim je tužiteljici dosuđena naknada s naslova pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 20.400,00 kn.

Slijedom nađenih utvrđenja proizlazi da je kod II-tužiteljice bilo prisutno smanjenje životne aktivnosti privremenog karaktera od 30% tijekom prva dva mjeseca, a potom 15% tijekom iduća tri mjeseca.

Cijeneći tako utvrđeni stupanj privremenog smanjenja životne aktivnosti, a sve imajući u vidu da se na strani ove tužiteljice radi o djevojci u dobi od 16 godina, dosuđena naknada s naslova smanjenja životne aktivnosti od 11.000,00 kn nalazi se primjerenom za ovo obeštećenje.

II-tužiteljica je u prometnoj nezgodi pretrpila primarni strah jakog intenziteta koji je bio prisutan i prilikom operativnog zahvata, a nakon toga taj strah prelazi u sekundarni jačeg intenziteta i potom slabi. Utvrđeno je da strah kod tužiteljice nije ostavio trajne posljedice.

Slijedom tako utvrđenog intenziteta i trajanja straha pravilno je II-tužiteljici dosuđen i i iznos od 8.000,00 kn po ovoj osnovi.

U odnosu na III-tužitelja utvrđeno je da je i on zadobio tešku tjelesnu povredu u istom štetnom događaju kada je bio u dobi od 12 godina. Utvrđeno je da je zadobio prijelom desne natkoljenice s pomakom ulomka, natučenje, ogrebotine i krvni podljev oko desnog oka zbog čega da je kod ovog tužitelja postojalo privremeno smanjenje životnih aktivnosti na razini od 30% tijekom prva dva mjeseca po ozljeđivanju, a potom na razini od 15% tijekom slijedeća dva mjeseca i još jedan mjesece po odstranjenju pločica i vijaka ali da trajnog smanjenja životnih aktivnosti nema.

Slijedom takvih utvrđenja nalazi se primjerenom dosuđena naknada po ovoj osnovi od 10.000,00 kn.

Svakako ovakve povrede rezultiraju trpljenjem intenzivnih boli prilikom povređivanja a i neugodnosti prilikom operativnih zahvata ali se ne nalazi da bi na štetu tužitelja bio dosuđen iznos u visini od 19.400,00 kn po ovoj osnovi.

Isto tako primjerenom se nalazi dosuđena naknada i s naslova pretrpljenog straha u iznosu od 8.000,00 kn s obzirom na utvrđeni stupanj i trajanje straha.

Slijedom svega izloženog nalazi se da je nižestupanjski sud stoga pravilno primijenio odredbu iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 – dalje ZOO) kod dosuđivanja visina naknada štete tužiteljima po svim osnovama.

Kako tako revizijskim navodima odluka suda nije dovedena u sumnju, to je valjalo u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. veljače 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.