Rev-1297/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1297/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz S. B., koju zastupaju punomoćnice N. K. i R. S., obje odvjetnice iz S. B., protiv tuženika S. N. iz S. B., koga zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik iz S. B. radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. studenog 2000. godine broj Gž-754/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda

u

Slavonskom

Brodu

od

29. lipnja 2000. godine broj P-548/00, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, obje nižestupanjske odluke – presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. studenog 2000. godine broj Gž-754/00 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. lipnja 2000. godine broj P-548/00 ukidaju u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan plaćati na ime uzdržavanja tužiteljice iznos od 500,00 kn mjesečno počevši od 07. travnja 2000. godine, pa dok za to budu postojali uvjeti, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a one koje će dospijeti ubuduće najkasnije do svakog 10. dana u mjesecu za protekli mjesec.

Protiv navedene, pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika protivna stranka nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija tuženika je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) ovaj Vrhovni sud je našao, da u postupku pred nižim sudovima nije počinjena ona bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po služenoj dužnosti, dočim revident ne ukazuje na ostvarenje neke druge bitne povrede koja se može isticati u reviziji, a čije postojanje revizijski sud ispituje samo ako stranka u reviziji na takvu povredu određeno ukazuje.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom sporu predmet raspravljanja predstavlja zahtjev tužiteljice koja se nakon punoljetnosti redovito školuje – da se tuženika kao oca obveže na plaćanje doprinosa za njezino uzdržavanje.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 07. travnja 2000. godine, to se u ovom sporu primijenjuju odredbe Obiteljskog zakona (“Narodne novine” br. 162/98 i dr. – u daljnjem tekstu OZ) u smislu čl. 372. spomenutog Zakona, prema kojoj odredbi se taj zakon primijenjuje od 01. svibnja 1999. godine.

Prema odredbi čl. 214. OZ dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.

Tuženik doduše osporava utvrđenje nižih sudova o tome da je tužiteljica koja je punoljetna osoba na redovnom školovanju, ali kako se revizijski prigovori u tom dijelu iscrpljuju isključivo u pobijanju činjeničnih utvrđenja nižih sudova, te kako se takav razlog ne može s uspjehom iznositi u reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP) takve prigovore ovaj revizijski sud nije uzeo u obzir pri odlučivanju o reviziji, polazeći pritom od utvrđenja nižih sudova, da je tužiteljica u času zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja bila punoljetno dijete tuženika (i njegove bivše supruge) koja je na redovitom školovanju kao student upisana na P. fakultetu u O. u … semestru.

Prema čl. 235. OZ u parnici o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za udržavanje, kao i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

Niži sudovi utvrdili su u provedenom postupku potrebe tužiteljice u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, te su našli da je tuženik u mogućnosti za zadovoljavanje tih potreba plaćati 500,00 kn mjesečno.

Prema odredbi čl. 232. OZ ako više osoba prema odredbama ovog Zakona ima

nostima. Iz

istovremenu obvezu uzdržavanja ta se obveza dijeli prema njihovim moguć izloženog slijedi, jer je utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje nikakav prihod, niti zaradu, niti ima imovinu iz koje bi se mogla uzdržavati, da sama ne može niti djelomično pokriti troškove za zadovoljenje svojih životnih potreba, pa je u preostalom dijelu koji nije pokriven obvezom tuženika dužna doprinositi za uzdržavanje tužiteljice njezina majka koja bi na taj način bila dužna podmiriti utvrđene potrebe u iznosu od preostalih 1.000,00 kn ili / utvrđenih potreba tužiteljice. Niži sudovi nisu ispitivali mogućnosti majke tužiteljice, a tuženik tijekom parnice tvrdi, što ponavlja i u reviziji, da su mogućnosti majke tužiteljice značajno veće od njegovih mogućnosti koje se glede stalne zarade iskazuju u iznosu od 800,00 kn mjesečno na ime najamnine za nekretnine od kojih prihoda je dužan plaćati uzdržavanje i za maloljetnog sina u iznosu od 400,00 kn mjesečno. Pri tome tuženik ukazuje da se sporazumio sa majkom tužiteljice – svojom bivšom suprugom da se odriče dijela prihoda koji bi mu pripadao po osnovu zakupnine na ime iznajmljenog poslovnog prostora koji predstavlja zajedničku imovinu bivših bračnih drugova, koja zakupnina iznosi 1.200,00 kn mjesečno s tim, da se na njega pripadajući prihod zakupnine koristi u svrhu uzdržavanja tužiteljice.

Kako dakle, niži sudovi nisu raspravili i utvrdili mogućnosti majke tužiteljice koja je prema ranije citiranoj zakonskoj odredbi iz čl. 232. OZ zajedno s tuženikom obvezna uzdržavati tužiteljicu i na taj način utvrdili za koji dio potreba bi bio dužan revident plaćati uzdržavanje tužiteljice, a niti su raspravili da li su točni navodi revidenta o tome da se odrekao dijela pripadajućeg prihoda od zakupnine poslovnog prostora u svrhu podmirenja svoje obveze uzdržavanja tužiteljice i u kojem dijelu, to slijedi da niži sudovi zbog svojeg pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve potrebne važne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

Stoga je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupku sud prvog stupnja bit će dužan raspraviti i utvrditi sve one okolnosti na koje je ovaj revizijski sud prethodno ukazao, pri čemu će biti potrebno prvenstveno raspraviti kakve su mogućnosti majke tužiteljice i shodno tome u kojem dijelu je tuženik dužan u obvezi podmirivati potrebe uzdržavanja tužiteljice, a pri tome trebat će ocijeniti da li su točni navodi revidenta da on na temelju sporazuma sa tužiteljicom i njezinom majkom pokriva potrebe ili dio potreba uzdržavanja tužiteljice, odricanjem od pripadajućeg dijela zakupnine po osnovu iznajmljenog poslovnog prostora i ustupanjem tih prihoda tužiteljici na ime zadovoljavanja njezinog uzdržavanja.

Nakon što predmet raspravi u izloženom pravcu, sud prvog stupnja ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 31. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.