Rev-2062/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2062/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7293/15-2 od 12. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3559/14-61 od 3. lipnja 2015., u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća te se djelomično preinačuju presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7293/15-2 od 12. travnja 2016. u dijelu pod stavkom drugim izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3559/14-61 od 3. lipnja 2015. u točkama II., III. i IV. izreke i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnjih 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od 26. veljače 2009. pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

Preinačuje se i odluka o troškovima parničnog postupka u stavku III. i IV. izreke prvostupanjske presude na način da se tuženik odbija sa dijelom parničnog troška u iznosu od 1.205,26 kn, dok se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 944,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja M. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. Z., ..., OIB: ... da tužitelju M. P. iz K., ..., OIB: ..., isplati iznos od 25.000,00 kuna, zajedno sa kamatom tekućom od 26. veljače 2009. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. Z., ..., OIB: ... da tužitelju M. P. iz K., ..., OIB: ..., isplati iznos od 475.000,00 kuna, zajedno sa kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju M. P. naknaditi tuženiku V. l. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 57.249,37 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. Z. ... naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.362,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkama II. i III. izreke.

Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem nije uspio u sporu reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Ovaj sud na temelju odredbe iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određenih u reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda se može ispitati te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upućuje tužitelj. Naime, iz sadržaja prvostupanjske presude jasno je na kojim tvrdnjama (informacijama koje je prenio V. l.) svoje zahtjeve temelji tužitelj, jasno je koje je informacije sud prvog stupnja ocijenio podobnim da tužitelju prouzrokuju neimovinsku štetu te je jasno koje činjenice sud prvog stupnja smatra utvrđenim a koje su dovele do djelomičnog oslobađanja tuženika od naknade štete tužitelju. Stoga sud drugog stupnja, potvrdivši presudu suda prvog stupnja, posredno je odgovorio na sve prigovore tužitelja, pa se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tužitelj u svojoj reviziji.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete prouzročene tužitelju objavom informacija u nizu članaka u V. l., a na temelju odredbe iz čl. 21. st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 i 84/11 - dalje: ZM).

Na temelju utvrđenja da su u nizu članaka u V. l. objavljene sljedeće informacije: i to: dana 28. studenoga 2008. naslov „...“, „...“, „...“, „...“, „...“, te sadržaj teksta „...“, „...“. U članku od dana 29. studenoga 2008. je navedeno: „...“, „...“, „...“, „...“, „...“, zatim u članku od 30. studenoga 2008. naslov „...“, „...“, a ispod teksta sadržaj „...“, „...“, „...“. Nadalje dio teksta „...“. Nadalje dio teksta koji glasi „...“ u naslovu teksta objavljenog 11. prosinca 2008. koji glasi „...“ te sadržaj teksta „...“, zatim u tekstu sadržanom u članku od 13. siječnja 2009.

„... “ te tekst „...“, sudovi nižeg stupnja zaključili su kako navedeni naslovi i sadržaji teksta koje je objavio tuženik žele predstaviti tužitelja kao ubojicu, mučitelja, pedofila, a na posljetku kao prevaranata koji čak pokazuje i agresivnost prema novinarima i fotoreporteru tuženika, te da su sve navedene rečenice takve naravi da mogu nanijeti duševnu bol tužitelju i povrijediti njegovu čast, zbog čega smatraju da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede časti i vrijeđanja od strane tuženika u iznosu od 25.000,00 kn, a pozivom na odredbu iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Nasuprot tome sudovi nižeg stupnja zaključuju da je tuženik dokazao pretpostavku za oslobođenje od odgovornosti za sadržaj objavljenih članaka i to u odnosu na dijelove članaka koji se odnose na izvješća Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva RH i Državne inspekcije, jer je uvidom u spis Općinskog suda u Jastrebarskom P-298/09 vidljivo da je protiv tužitelja podnijeto nekoliko kaznenih prijava koje su rezultirale kaznenim postupcima kod Općinskog suda u Karlovcu, Jastrebarsko te Županijskog suda u Zagrebu, zbog čega je protiv tužitelja podignut optužni prijedlog zbog sklapanja nezakonitog ugovora o uzdržavanju s korisnicima tzv. D. P. k. i za kazneno djelo prijevare. Na temelju toga sudovi zaključuju da je tuženik imao mnogo podataka o načinu života i obavljanju određenih nezakonitosti kako u privatnom životu tako i prilikom zaključenja određenih ugovora.

Jednako tako, zbog toga što su i drugi nakladnici objavljivali slične podatke, i zato što je u postupku utvrđeno da je po zatvaranju objekta svih deset korisnika napustilo objekt, sudovi nižeg stupnja zaključuju da tužitelj nije dokazao da mu je uslijed objavljenih informacija nastala materijalna šteta, pogotovo kraj činjenice da tužitelj nije imao legalan dom za smještaj i udomljavanje starijih osoba, već obrt za prenoćište, sudovi nižeg stupnja odbili su zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete.

Suprotno navodima iz revizije pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu materijalne štete. Naime, iz činjeničnog materijala koji je utvrđen ne proizlazi da je utvrđena visina materijalne štete niti uzročna veza između objavljenih informacija u člancima i same štete koju je eventualno pretrpio tužitelj. Međutim, sudovi nižeg stupnja, prilikom ocjene postojanja pretpostavki za (djelomično) oslobođenje od odgovornosti za sadržaj objavljenih informacija, pogrešno su ocijenili značaj kaznenih prijava podnesenih protiv tužitelja. Naime, kaznene prijave, obzirom na svoj karakter i stupanj vjerodostojnosti koji proizlazi iz njihovih zakonskih određenja, ne mogu se smatrati niti točnim činjenicama, niti činjenicama za koje je autor imao razloga vjerovati da su istinite. Naime, po shvaćanju ovog suda autori kada i ako izvješćuju javnost o eventualno počinjenim kaznenim djelima, a svoja saznanja temelje isključivo na sadržaju kaznene prijave moraju biti svjesni značenja i ograničenja dometa kaznene prijave, a nepoznavanja procesnog značenja kaznene prijave nije i ne može biti ispričivo za autora, profesionalnog novinara, a time i za nakladnika.

Zbog toga podaci iz kaznenih prijava ne mogu niti biti razmatrani kao razlog za oslobođenje nakladnika od odštetne odgovornosti.

Obzirom na navedeno, sudovi nižeg stupnja precijenili su značaj navedenih okolnosti koje dovode do (djelomičnog) oslobođenja od odgovornosti tuženika, te su slijedom navedenog pogrešno primijenili odredbu iz čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 - dalje: ZN) te pogrešno oslobodili tuženika od odgovornosti za dio naknade štete u iznosu od 10.000,00 kn.

Pravilnom primjenom navedene odredbe u svezi s odredbom čl. 1100. ZOO valjalo je tužitelju dosuditi iznos od 35.000,00 kn a zbog povrede prava osobnosti. Zbog toga je valjalo tužitelju pored već dosuđenih 25.000,00 kn, dosuditi i daljnjih 10.000,00 kn.

Dakle, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je presude nižestupanjskih sudova djelomično preinačiti kao u stavku I. ove izreke, te primjenom odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju djelomično odbiti kao u stavku II. izreke.

Zbog djelomičnog preinačenja nižestupanjskih presuda, pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. i 166. st. 2. ZPP valjalo je djelomično preinačiti i odluku o troškovima. Naime, uspjeh tužitelja u postupku se povećao na 7% te mu pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 3.307.00 kn, dok je uspjeh tuženika smanjen na 93% te mu pripada trošak u iznosu od 52.737,12 kn. Zato je, u konačnici, valjalo tuženika odbiti sa dijelom zahtjeva za trošak u iznosu od 1.205,26 kn, te tužitelju dosuditi daljnji trošak u iznosu od 944,50 kn.

Zagreb, 6. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.