Rev-3534/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3534/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz I., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u V., protiv tuženika S. o. d.d. O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-559/99 od 30. lipnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-101/99 od 18. ožujka 1999. godine, u sjednici održanoj dana 08. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Tuženik S.osiguranje d.d. dužna je tužitelju S.B. iz I., B. R. …, isplatiti na ime naknade štete i to:

- za fizičke boli iznos od 60.000,00 kn;

- za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 40.000,00 kn;

- za srah iznos od 20.000,00 kn;

- za uništenu odjeću i osobne stvari iznos od 3.000,00 kn;

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 8.000,00 kn;

- za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 240.000,00 kn,

sve sa zakonskom zateznom kamatom počem od 18. ožujka 1999. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 15.428,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu preinačene i tužitelju dosuđeni primjereni iznosi naknade nematerijalne štete ili da presude u pobijanom dijelu budu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Na ostale bitne povrede odredaba ZPP-a revizijski sud pazi ukoliko na njih ukazuje revident.

Revident ne ukazuje izričito, a niti opisno ni na jednu od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. ZPP-a.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizišle mu iz prometne nezgode koja se dogodila dana 29. srpnja 1998. godine.

U ovom stadiju postupka je prijeporna visina nematerijalne štete koju potražuje tužitelj s osnova pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, satisfakcije zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ovisi visina pravične novčane naknade za prijeporne oblike nematerijalne štete.

Naime, nižestupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud i to:

- da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. srpnja 1998. godine u kojoj je zadobio teške tjelesne povrede iz kojih mu je proizišla i nematerijalna šteta;

- prometnu nezgodu da je doživio u dobi od 32 godine;

- u prometnoj nezgodi da je zadobio više tjelesnih ozljeda i to moždanu komu, moždani otok, krvarenje u mozgovini i ispod tvrde i meke ovojnice, nagnječenje mozga, nagnječenje pluća, prijelom lijeve nadlaktične kosti u regiji lakta, prijelom 12 prsnog, te prvo i drugog slabinskog kralješka, napuknuće lijeve lisne kosti, vensko zgrušavanje u desnoj nozi, akutno zatajivanje plućne funkcije i teži psihoorganski sindrom.

Od zadobivenih povreda da su kod tužitelja nastale znatne posljedice, te da ima veoma otežan hod i uz pomoć aparata za stopalo, naime tužitelj hoda poput pijetla odnosno da je njegov hod peronealan, da je došlo do smanjenja gibljivosti kralježnice srednjeg stupnja, smanjenja gibljivosti lijevog lakta težeg stupnja, otežano formiranje obiju šaka, slabost mišića obiju šaka, otežan govor, opsežne tegobe psihičkog kruga, kao i socijalna otuđenost, a radi čega je sposobnost tužiteljeva aktivnog privređivanja gotovo nikakva, a da ima i otežano snalaženje u svakodnevnom životu, te otežano kretanje, a čak i automobilom.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova nadalje proizlazi da je tužitelj trpio primaran strah u trenutku nezgode veoma jakog intenziteta koji je trajao samo nekoliko trenutaka, jer je potom zapao u komu, a po izlasku iz kome u dugotrajnom liječenju i sporom oporavku trpio je tzv. sekundarni strah u vidu zabrinutosti za svoj život i preživljavanje sve do kraja 1998. godine, a kao trajne posljedice su ostale i na psihičkom statusu tužitelja. Od istih je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca, srednjeg do dva mjeseca, a nakon operativnog zahvata još dva mjeseca. Povremeno je imao i dalje bolove naročito glavobolju i to najčešće pri promjeni vremena. Isto tako su utvrdili da kod tužitelja postoji naruženost i to naruženost jakog stupnja.

Suprotno navodima revidenta po pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi nisu na njegovu štetu pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužitelju u ime pretrpljenih bolova dosudili iznos od 60.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kn, u ime naruženosti 40.000,00 kn, te s osnova smanjenja životnih aktivnosti iznos od 240.000,00 kn, jer su uzeli u obzir karakter i lokalitet povreda, tegobe liječenja, te dob tužitelja, a posebno su cijenili i preostale posljedice koje su iznimno teške i trajne tako da se svi dosuđeni iznosi, pa i oni na koje ukazuje revident čine opravdanim i osnovanim.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 08. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.